Gradsko kazalište mladih, klavir, gitara, crvene trake poput laserskih zraka, kukice koje se sa stropa spuštaju poput kiše (vizija scenografkinje Mirande Vidović), tamna majica, kožne tajice, predimenzionirana crvena ogrlica, srebrne obrve, na glavi frizura-instalacija (za koju je zaslužna Antea Brečić), a na rogatoj se žici kose suše novčanice...
I samo jedna žena koja sve to mora iznijeti, interpretirati i doprijeti do publike, i to tako da ne izgleda kao puko cirkusiranje, larpurlartizam, kaos koji je sam sebi svrha. Ane Paška spaja improvizaciju, viziju i umjetnost.
Gledajte malo moj mrak i moje svjetlo
Ana-Marija Fabijanić za mene je, nakon konačno odgledanih Improvizija o kojima sam toliko čula, hrvatska Lady Gaga. Tko je god sad zakolutao očima – neka dođe poslušati. Ana-Marija svestrana je umjetnica: glazbenica, dramaturginja, ilustratorica, izvođačica. Njezina njujorška sestra po umjetničkom senzibilitetu također fascinira u dva najteža dijela – stvaranju i izvedbi glazbe.
Stefani Germanotta odabrala je biti Lady Gaga, po svojoj najdražoj pjesmi, kao što je Ana-Marija odabrala biti Ane Paška. Ili je Pag odabrao nju, kao nevjerojatno zanimljiv endem na hrvatskoj izvedbenoj sceni. Kad je Ane sjela za klavir, u glavi mi je bilo sto upitnika i jedna misao: molim te, nemoj biti još jedna od onih samoprozvanih umjetnika koji se brane pluralizmom, futurizmom i drugačijizmom, prikrivajući time slabašan ili nepostojeći talent u državi u kojoj zbilja sve prolazi, i na ulici i u kazalištu. I nije bila.
Triba pivat da Sunce čuje da nismo i mi pali
Da Improvizije imaju strukturu, naziv bi bio paradoksalan, no zanimljivo je što Improvizije nemaju ni fiksnu priču. Obično kažem nešto o radnji, osnovnim tezama, pouci koju sam iščitala iz izvedbe, a ovaj put pohvatala sam samo fragmente. Mlada žena u kojoj gori silna stvaralačka energija nabacila je milijun komadića svojih priča, izmiješanih i poderanih – ponešto o rodnome mjestu, o djetinjstvu, o obitelji, o stereotipima, o majčinstvu, o ljudskoj gluposti, o novcu, o zlobi, o glazbi i o veselju. Zapamtila sam simpatične slike bosonogog djetinjstva, uhvatila natruhe konstantne želje za putovanjem, crtice velikih ljubavi, seciranje stvarnosti, komičan odnos prema novcu koji sam shvatila kao kritiku kapitalizma, a možda griješim, no ponajviše oduševljenje činjenicom da pjesma u nasljedstvo ostavlja osmijehe, pogotovo onaj najspektakularniji – osmijeh majke vlastitome djetetu.
Neću citirati nijednu šalu ni opisati komediju karaktera koja izvire iz Ane – ne bi bilo pošteno jer ne znam koliko će svaka sljedeća improvizija počivati na istim, a koliko na novim situacijama. Ali mogu reći da Ane Paška izvrsno svira i nevjerojatno improvizira. Zatvorenih očiju barata dvama instrumentima istovremeno, ima savršen osjećaj za ritam, a glasom može – sve. Visine odrađuje u maniri operne sopranistice, onomatopeje na granici nevjerojatnog, a najfascinantnije su dubinske dionice u kojima zbilja podsjeća na Lady Gagu. Nisam se mogla ne zapitati – što nije u redu, zašto ova žena nije hrvatski brend, zašto ne puni koncertne dvorane? Na našoj joj estradi glasovno rijetko tko može parirati, eventualno klasično obrazovani pjevači, a ona ima čak i faktor X, zanimljiva je pojava, neobično je lijepa, drugačija je, ima sve!
A onda je odradila završnu molitvu na gitari, objasnila kako se pere novac, kako se rađa sreća i kako se postaje tuka. Izbacila sve iz sebe, čak i one najbizarnije pokrete koje bismo ocijenili luđačkima, i tonove na granici normalne artikulacije ljudskih glasnica. Tada sam shvatila – Ane Paška nije „brend“ jer brendovi imaju kategoriju i na njih se mora moći zalijepiti nekakva deklaracija. Ona je hrvatska Lady Gaga, samo još stoput neobičnija, a Hrvatska za to još nije spremna. Ali zato mi, putnici-namjernici koji ponekad u kazalište uđemo i s predrasudama i s upitnicima, sad imamo tračak nade da u kazalištu ne obitavaju samo poslušnici, politički podobnici i plagijatori, nego i umjetnici koji su toliko ispred svoga vremena da je svaki njihov opis vjerojatno bijedan i nedostatan pokušaj gromoglasnog pljeska.
