Nakon što su večer prije suvremeni umjetnici istražili modele komunikacije na Mirabeli, treći dan Almissa Open Art festivala otvoren je predavanjem Jurice Sabljića o projektu rekonstrukcije omiškog gusarskog broda Sagitta te plesna predstava Opna produkcije Marmot čija je idejna kreatorica i koreografkinja Irma Omerzo.

Večer je otvorena u 18:00 sati predavanjem Jurice Sabljića u prostorima Gradskog muzeja Omiš. Predavanje je pratilo koncept samog festivala prateći segmente Kako? Zašto? i Kuda? Sabljić je kroz vlastito iskustvo dugogodišnjeg rada na istraživanju povijesnog gusarskog broda Sagitta iznio jasnu i objektivnu sliku o omiškim gusarima, njihovu svakodnevicu i način života diktiran specifičnim krajolikom i položajem grada. Zanimljivosti svakodnevnog življenja i funkcioniranja izvedene su iz specifičnosti omiškog broda Sagitte koji se ubraja u znamenitosti hrvatske kulture, ali i šire. Omiški gusari po prvi puta su oslobođeni mitova i popularnih fikcija, poprimivši jasnu sliku ljudi koji su uistinu živjeli i čiji su životi, kao i naši, bili obilježeni politikom, društvenom strukturom i prirodnim okruženjem. Ljudi koji su se u datim situacijama snalazili na najbolji način. Tako smo o omiškim gusarima saznali da je riječ o ratnoj mornarici knezova Kačića, odnosno slobodne srednjovjekovne komune Omiša, a brod Sagitta njihov zaštitni znak. Jurica Sabljić, vođen entuzijazmom i fascinacijom za omiškom poviješću, gusarima i Sagittom, izazvao je ovacije lokalne publike i zasigurno ih zainteresirao da se i sami s njom pobliže upoznaju.

Nakon predavanja, u 20:30 ispred Osnovne škole Josipa Pupačića, izvedena je plesna predstava Opna, već navedene koreografkinje Irme Omerzo u plesnoj izvedbi Filipe Bavčević, Eme Crnić, Nastasje Štefanić i glazbenoj pratnji na kontrabasu Roka Crnića. Scenografiju potpisuju Numen i Vanja Magić uz dramaturginju Jasnu Jasnu Žmak. Numen je kolektiv dizajnera, scenografa i umjetnika poznatih po prostornim instalacijama i nekonvencionalnim krajolicima u javnom prostoru, koji su u svrhu ovog plesnog komada surađivali s arhitektom i scenografom Vanjom Magićem. Naime, plesnu predstavu Opna možemo sagledati u promjeni odnosa između publike i izvođača. Publika je bila smještena unutar zamagljene opne oko koje su plesali izvođači. Time ona biva fokusirana unutar datih gabarita prostora – pozornice, a izvođači, oslobodivši se, nenadanim pokretima i gestama iznenađuju publiku. Neizvjesnost praćena ritmom kontrabasa, igranjem svjetla i sjene sutona, stvara napetost i plijeni pažnju za sljedećim pokretom. Kroz nekoliko službenih definicija opna je protumačena kao lagana, trepćuća površina koja predstavlja granicu između dvaju tijela, organa, instrumenata… iako granica, opna je ujedno i ono što ih povezuje. Ona prenosi titraje, reakcije, svaku promjenu. Publika zarobljena unutar laganog materijala biva središtem same izvedbe, pa iako naizgled odvojeni svjetovi, stopili su se u odnosima tijela, okoline i zvuka kontrabasa.

Bogati program četvrte večeri Almissa Open Arta obilježili su spekulativni dizajn u vidu instalacije Život nakon turizma Ivice Mitrovića i Olega Šurana, predstavljanje knjige Anamnesis: Dijalozi umjetnosti u javnom prostoru Sandre Uskoković te dva performansa: performans Pseća mudrost — nenasilni PR za ljude Ivane Filip te ponovna izvedba performansa Sanje Iveković iz 2015. Upalim motor i nisam više na zemlji. Možda odem u raj, ali idem paklenski brzo Nine Kamenjarin.

U crkvi svetoga Duha u 18:00 neformalno je otvorena izložba spekulativnog dizajna – instalacije Život nakon turizma Ivice Mitrovića i Olega Šurana. Instalacija predstavlja pokušaj konstrukcije situacije bliske nam budućnosti. Godina je 2055., globalne klimatske promjene uzrokovale su ekstremnu izmjenu životnih i ekonomskih uvjeta na Jadranu. Visoke temperature, manjak padalina, učestali požari ugrozili su dotadašnji način života. Split, glavni grad priobalnog područja, nekada značajno industrijsko i turističko središte traži nove načine preživljavanja. Maketa splitskog Peristila prikazuje preinaku stare gradske jezgre i glavnog turističkog čvorišta u područje mreže malih obrta i proizvodnje. Uvjeti života zahtijevaju nove načine preživljavanja uključujući i povratak na tradicionalnu manufakturnu proizvodnju nasuprot velikim korporacijama i masovnoj industriji. Podizanje razine mora staro gradsko središte učinilo je idealnim područjem za novi tip prehrambene proizvodnje fokusiran na vrlo otpornim morskim organizmima – jednostaničnim algama, salamurnim račićima i vlasuljama. Peristil je tako pretvoren u bazen za uzgoj, a okolne zgrade u pogone za proizvodnju unutar kojih se odvija sušenje, konzerviranje, pakiranje i priprema za distribuciju. U kultiviranju i proizvodnji koriste se odbačeni materijali iz “turističkog vremena”, ali i tradicionalna proizvodnja iz “pred-turističkog vremena”. Građani se organiziraju u male zadruge koje se zajednički brinu o preradi i plasiranju novih proizvoda. Projekt spekulativnog dizajna uključivao je suradnju s Institutom za oceanografiju i ribarstvo u Split po pitanju uzgoja navedenih morskih organizama, a čitav projekt uključio je i rad na nizu kulinarski recepata za njihovu pripremu.

Nadalje, u 20:00 u Gradskoj knjižnici održano je predstavljanje posljednje knjige Sandre Uskoković Anamnesis: Dijalozi umjetnosti u javnom prostoru, hrvatske povjesničarke umjetnosti čiji interesi sežu od umjetničke kritike, teorije i povijesti arhitekture, kulturalnih studija, vizualne kulture te suvremene umjetničke prakse. Autorica donosi radove hrvatskih umjetnika od devedesetih godina prošlog stoljeća do danas koji se fokusiraju na doživljaj, percepciju i zamisao javnoga prostora i načina na kojeg ga oblikujemo. Anamneza ili prisjećanje u sebi ujedno uključuje i osnovu za kreiranje nečeg novog. Glavna preokupacija knjige je pokušaj odgovora na niz pitanja: Jesu li javni prostori izgubljeni i zaboravljeni? Je li upravo javni prostor ono što nas oblikuje ili se ta klasična uloga izgubila? Anamnesis, upravo osvještavanjem onog zakopanog u sjećanju, pokušava osvijestiti starije metode i modele koji nas mogu potaknuti na nešto kreativno i novo. Devet poglavlja knjige uključuje teoretske, istraživačke i praktične pristupe dokumentiranja i djelovanja na javne prostore i gradove putem različitih umjetničkih formi. Propitujući načine izmjene naše percepcije i sudjelovanje u urbanom prostoru pod utjecajem umjetničke prakse i projekata unutar javnog prostora. Obrađeni primjeri istražuju odnose subjekta i svijeta, konteksta, umjetnika i gledatelja te specifično ponašanje umjetnika prema vlastitom djelu i prostoru.

Performativni dio večeri započet je u 21:30 na glavnoj omiškoj ulici Fošal, ispred poslovnice Hrvatske pošte. Inače neprohodna ulica dobila je dodatnu smetnju – performans Ivane Filip Pseća mudrost — nenasilni PR za ljude. Unutar svog umjetničkog istraživanja i djelovanja umjetnica se fokusira na odnos između čovjeka i životinje, bilo na osnovi vlastitog ili tuđeg iskustva. Polazeći od odnosa čovjeka prema životu i svijetu oko sebe, naglasak je na propitkivanju ispravnosti ljudskih postupaka i suvremenog načina življenja. U interakciji sa psima i pokušaju razgovora, unutar ograđenog prostora kuglicama za igru, umjetnica skreće pozornost s antropocentrične slike na druga bića koja nas okružuju. Slučajni prolaznici, poput indikatora, ukazuju koliko senzibilnosti smo još uvijek zadržali. Reakcije variraju od zainteresiranosti do potpune ravnodušnosti. Pa ipak, čitajući pseći manifest Ivana Filip se dotiče općih pitanja životnoga toka nad kojima ne ostajemo ravnodušni. Pitanje je kome su uistinu namijenjena?

U 22:30 prebacili smo se na suprotnu stranu Fošala gdje je Nina Kamenjarin ponovno izvela performans Sanje Iveković iz 2015. Upalim motor i nisam više na zemlji. Možda odem u raj, ali idem paklenski brzo. Prepoznatljivost Sanje Iveković u aktiviranju okoline i negiranju ustaljenih estetskih vrijednosti te političkog i feminističkog aktivizma obilježila je vrhunac večeri. Mlada Nina Kamenjarin neprekidnom vrtnjom na sobnom biciklu praćena zvukom i izlistavanjem prepoznatljivih Sanjinih fotografija do kasno u noć, nanovo dovodi u fokus pitanja položaja žene u našem vremenu i društvu, njenu ulogu i doživljaj u svijetu medija, te problematiku utjecaja takve idealizacije na žene.

Pretposljednju večer Almisse očekuje nas niz performansa: u 20:00 u crkvi Svetoga Duha večer otvaraju Anna Best i Chek Best videom i performansom Plastic Water Stone, potom u 21:30 kreće performans predavanje Towards Europe Hrvoja Cokarića i Vanje Pagara, a večer će zaokružiti performans ovogodišnje kustosice festivala Sandre Sterle i Gilde Bavčević Kuda idemo?.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime