Alen Muhić iz Goražda, danas 32-godišnji muškarac, rođen je 1993. godine kao dijete ratnog zločina – silovanja koje je tijekom rata u Bosni i Hercegovini počinio srpski vojnik nad njegovom majkom Bošnjakinjom. Po rođenju ostavljen je u bolnici. Ipak, preživio je i odrastao zahvaljujući obitelji koja ga je prihvatila i podigla s ljubavlju. Nakon trideset godina tišine, Alen je svoju priču pretočio u knjigu "Ja sam Alen", snažno i iskreno svjedočanstvo o traumi, preživljavanju, oprostu i dostojanstvu.
„Ovu knjigu sam nosio u sebi 30 godina. Ona nije napisana preko noći. Nije nastala iz bijesa, ni iz potrebe za osvetom. Nastala je iz tišine. Iz pitanja koje nikad nije prestajalo – zašto ja? Ko sam ja?“ – napisao je Alen u objavi kojom je najavio knjigu.
Knjiga za one koji nisu imali glas
Alenova priča nije samo njegova. Ona je glas uime mnogih koji nisu mogli, nisu smjeli ili nisu znali govoriti o svojim ranama. U knjizi se ne obraća samo onima koji su prošli kroz istu sudbinu, već i društvu koje često zatvara oči pred onim što je bolno, kompleksno i neugodno.
„Moja priča je priča jednog djeteta koje nikad nije tražilo da se rodi, ali jeste tražilo da bude voljeno“, piše Alen. „Pisana je za one koji se osjećaju nevidljivo. Za žene koje su preživjele nasilje, za djecu rođenu iz rata, za usvojenu djecu, za roditelje koji vole iznad krvi i prezimena.“
U njegovim riječima nema gorčine. Ima istine, nježnosti i duboke životne mudrosti. „Ne postoji ‘pogrešno’ dijete. Postoje samo pogrešna djela odraslih.“
Glas koji više nije sam
Alen je danas zaposlen kao medicinski tehničar i posvećen radu s ljudima. Iza njega su godine borbe s identitetom, traženjem odgovora i potrebe da bude viđen. Zahvaljujući podršci tima koji čine Ajna Jusić, Slađana Lučić i Mladen Obrenović, njegova knjiga nije ostala samo osobni čin iscjeljenja, već dokument koji nosi važnu društvenu poruku.
Zahvalio je i Ministarstvu za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport BiH te Adisi Alikadić Herić koja je prepoznala značaj ove priče i podržala njezino objavljivanje.
Knjiga kao naslijeđe za budućnost
„Ne pišem da bih vratio prošlost. Pišem da bih zaštitio budućnost. I da bih svojoj djeci, i svima vašima, ostavio ono što je meni nedostajalo – istinu. Jer samo s istinom, i uz ljubav, može se izgraditi svijet u kojem više nikada nijedno dijete neće morati da se bori da dokaže da je vrijedno postojanja.“
Alen Muhić danas ne traži ni sažaljenje ni oprost u tuđe ime. Traži razumijevanje, dijalog i hrabrost – da se društvo suoči s onim što je skrivano, zanemarivano i potiskivano. Njegova knjiga „Ja sam Alen“ upravo je to: prostor istine u kojem više nitko ne mora šutjeti.
Knjiga je već prepoznata u BiH, ali i izvan nje, kao izuzetno važno svjedočanstvo koje otvara prostor empatiji, razumijevanju i promjeni. A Alenov glas, iako rođen iz tišine, danas pripada mnogima.
