Jučer je košarkaškim Splitom, a naravno i širom svijeta odjeknula vijest da je u 70. godini preminuo Ray Sugar Richardson. Najveće ime i najveći transfer košarkaškog velikana s Gripa. Ovo najveće ipak je malo uvjetno rečeno, ne uspoređujemo pokojnog Sugara sa Tonijem, Dinom, Perasom, naravno ni sa Ratom, Perom Skansijem, Želom, Šolmanom, igračima koji su godine dali splitskim "žutima" i pisali s njima veliku povijest najvećih klupskih uspjeha.
Ray Sugar Richardson dugogodišnja NBA zvijezda kratko je nosio žuti dres. Te 1991. klub je bio pod imenom "Slobodna Dalmacija", bilo je to novo sponzorsko ime splitskih košarkaša, nakon isteka ugovora s talijanskim sponzorom "POP 84", kojeg je na Gripe svojedobno doveo poznati komercijalist Mate Maljković, banuvši doslovno jednom zorom u kancelarije tadašnjeg prvaka Europe.
A te sezone htjeli su na Gripama nastaviti putem europskih uspjeha.
Ozaren trećom titulom prvaka Europe u pariškom Bersiju, govorio je okupljenim novinarima, generalni tajnik i jedan od glavnih tvoraca košarkaškog čuda s Gripa Josip Bilić Biba: " Pojačavamo se, dovodimo igrače, nadomjestit ćemo odlazak Kukoča, nastavit ćemo europski niz."
A hvala Bogu imalo se, moglo se, bili su "žuti" tada veliki europski klub.
I doveli se proslavljenog košarkaškog stručnjaka Ranka Žeravicu, iz Cibone je došao Nebojša Razić, dovodilo se i Slavišu Koprivicu, pa je bilo problema oko registracije i od dolaska ništa .
Svi su oni ubrzo početkom Domovinskog rata i obrane Hrvatske od velikosrpske i JNA agresije, napustili Split. Sa njima su gotovo preko noći otišli i izvrsni centar Zoran Savić i Velibor Radović, koji su već od ranije bili u momčadi žutih. Klub su napustili i Luka Pavičević, kasnije i pokojni Zoran Sretenović. Potonji dvojac ljudski je došao u prostorije na Gripama, vratio ključeve stanova i sa suzama u očima otišao iz kluba s kojim su triput poharali Europu.
U rosteru su ostali Perasović, Naglić, Tabak, vratio se Nenad Videka, odličan igrač iz onog velikog trolista juniora Jugoplastike: Rađa, Kukoč, Videka, kako su ih tada nazivali, dok su ih kao veliki potencijal s Gripa slikavali fotoreporteri. Nadolazili su i tada mlađahni Joke Vranković, Teo Čizmić, Edi Vulić.
Ali tanko je to bilo za Euroligu i četvrtu u nizu titulu prvaka Europe.
I onda je došao Sugar, kao najveća europska zvijezda, doduše sa doživotnom zabranom nastupa u NBA-u , zbog ovisnosti i korištenja nedozvoljenih supstanci.
Četiri puta u karijeri bio je All-Star igrač, nastupao je za New York Knickse, Golden State Warriorse, New Jersey Netse. Strašan u oduzimanju lopti, dva puta je biran u najbolju obrambenu petorku najjače lige na svijetu.
Ostavio je ogroman pečat igrajući jedanaest sezona u Italiji i Francuskoj.
Bio je to ipak transfer koji je neočekivano odjeknuo Splitom. Naš grad u poluokruženju, prioritet je bio obrana domovine Hrvatske, te teške i ponosne 1991.
Nije se previše pričalo o košarci, ratne su teme bile važnije, ali se znalo da je žuti dres sa brojem šest odjenuo tada 36-godišnji Ray Sugar Richardson, sa strašnom cijenom od navodno tada ogromnih 20 000 maraka po utakmici.
Imao je buran i ljubavni život
Imao je buran i ljubavni život, naravno ne u Splitu, jer u našem gradu previše nije ni boravio osim nekoliko treninga.
I ovaj autor vidio je Sugara jednom te jeseni, kako ulazi sa suigračem Ivanom Kapovom u tada kultnu splitsku kavanu Semafor, odjeven u neku modernu NIKE trenerku kakvih tada kod nas još nije bilo za kupiti.
Žuti su igrali u La Coruni, pa nam je i prijatelj Slaven tada u punom naponu svoje novinarske karijere, donosio košarkaške priče iz La Corune, o božićnoj okićenosti španjolskih gradova, nama u tadašnje splitsko ratno sivilo.
Onda se ispalo iz Eurolige, bilo se peti u skupini, dalje su išla prva četiri.
Žuti su se vratili kući, počinjalo je prvo prvenstvo Hrvatske. Vratolomijama Mirka Novosela, nije dozvoljen nastup strancima u domaćem prvenstvu. Tako Ray Sugaru Richardsonu nije bilo suđeno da povede momke s Gripa prema osvajanju prvog prvenstva Hrvatske.
Prvu titulu prvaka Hrvatske u košarci osvojila je Cibona.
Tako splitska publika nikada uživo nije vidjela Ray Sugara Richardsona. Gledali smo ga samo na snimki iz La Corune, što bi s kojim danom zakašnjenja emitirala tadašnja TV Marjan, u to vrijeme jedini i glavni lokalni TV medij. Split je tako ipak nekako pratio svoje žute.
Adio Sugar i šteta što se nismo malo više košarkaški družili. Split voli mangupe...
