Na današnji dan prije 28 godina, 25. listopada 1991., jedan od najpoznatijih pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, stožerni brigadir Rudolf Perešin, rodom iz Jakšinca u Gornjoj Stubici, izvršio je povijesni prelet sa svojim MIG-om 21 s aerodroma u Bihaću.
Perešin je odlučio MiG-om napustiti JNA i uključiti se u obranu svoje domovine Hrvatske. Svjestan rizičnosti planiranog pothvata jer je, poput mnogih Hrvata, bio pod stalnom prismotrom, do pojedinosti je isplanirao svoj bijeg.
Tijekom prvog leta, nakon dulje pauze nametnute administrativnim zabranama letenja za sve Hrvate na aerodromu, Perešin je trebao nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije. Planiranom trasom preko Zagreba, Ljubljane sve do Kopra i natrag preko Ljubljane, spustio se u razinu tla, te uletio u zračni prostor Austrije.
Odmah po ulasku u austrijski zračni prostor, izvukao je stajni trap te se zaputio prema zračnoj luci pokraj Klagenfurta, gdje je uspješno prizemljio svoj nenaoružani nadzvučni zrakoplov MIG 21.
https://www.youtube.com/watch?v=ENNbK45W8fc
Tim svojim domoljubnim činom nanio je težak moralni i politički udarac agresorskoj vojsci i njezinu zrakoplovstvu, a građanima Hrvatske neizmjeran ponos, prkos i rast nacionalnog naboja i svijesti u najkritičnijim danima Domovinskog rata. Tada je cijeli svijet uz fotografiju hrvatskog pilota i aviona MiG-21 na aerodromu u Klagenfurtu, prenio njegove riječi: "Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!". Četiri dana kasnije, Perešin se vratio u Hrvatsku, gdje je pristupio HRZ-u Hrvatske vojske.
Zrakoplovnu gimnaziju završava u Mostaru, a godine 1981. među najboljim pilotima, s natprosječnim rezultatima, završava pilotsku akademiju u Zadru i dobiva zvanje borbenog pilota, pilotska zlatna krila i prvi časnički čin. Leteći u Bihaću na MiG-ovima dosiže stručne i profesionalne vrhunce pilotskog zvanja.
Perešin je 1991. godine bez dvojbi odlučio s MiG-om napustiti JNA i uključiti se u obranu Hrvatske.
Za vrijeme prvog leta nakon duže pauze nametnute administrativnim zabranama letenja za sve Hrvate na aerodromu, Perešin je trebao nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije. Planiranom trasom preko Zagreba, Ljubljane sve do Kopra i nazad preko Ljubljane, spustio se u razinu tla, te uletio u zračni prostor Austrije otprilike oko Bleiburga. Odmah po ulasku u austrijski zračni prostor izvukao je stajni trap te se zaputio prema aerodromu pokraj Klagenfurta gdje je uspješno prizemljio svoj nenaoružani zrakoplov.
https://www.youtube.com/watch?time_continue=8&v=scJ7-i93zxE
Četiri dana kasnije, Perešin se vratio u Hrvatsku gdje je pristupio Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.
Godine 1994. Rudolf Perešin izabran je za predsjednika novoutemeljenog Zagrebačkog saveza u zrakoplovno – tehničkoj djelatnosti. Perešin osobno i njegova prva lovačka eskadrila u svim akcijama i operacijama HV-a izvršavaju brojne borbene zadaće te brane Zagreb i zračni prostor Hrvatske. Tako je bilo i 2. svibnja 1995. godine, drugog dana "Bljeska".
U ranim jutarnjim satima, kad je njegov MiG, izvršavajući borbenu zadaću kod Stare Gradiške, pogođen zrnima neprijateljskih protuavionskih topova i ostaje neupravljiv. Perešin je tada zarobljen i od tada mu se gubi svaki trag. Njegovi posmrtni ostaci vraćeni su 4. kolovoza 1997. godine, a 15. rujna je pokopan u na Mirogojskom groblju.
Perešin je osobno i njegova prva lovačka eskadrila bila u svim akcijama i operacijama HV-a i izvršila brojne borbene zadaće. Tako je bilo i 2. svibnja 1995. godine, drugog dana “Bljeska”: U ranim jutarnjim satima njegov MiG izvršavajući borbenu zadaću kod Stare Gradiške biva pogođen zrnima neprijateljskih protuavionskih topova i ostaje neupravljiv.
Pilot na ekstremno maloj visini ispod 50 metara i u nesigurnom nagibu napušta avion katapultiranjem i prizemljuje se na neprijateljskom teritoriju. Avion se inercijom brzine prebacuje preko Save na hrvatski, “Bljeskom” već oslobođeni prostor. Tijelo mu nije pronađeno.
Supruga Ljerka nije se mirila sa nestankom Rudolfovog tijela. Počela je pisati Crvenom križu, obilaziti Kaptol, jurišati na Carla Bildta i Elisabeth Rehn. Nakon više od godinu dana šutnje posjetila ju je stanovita Slavica Lakić, čiji je suprug tijekom rata bio zarobljen na našem teritoriju i od Ljerke zatražila da napravi pritisak za obostranu razmjenu.
Doživljavala je i brojne neugodnosti i prijetnje, pa je tako stavljena pod nadzor SIS-a posebno kada joj je pred kuću došao neki čovjek iz Banja Luke sa pištoljem i tražio novac za informacije o Rudolfu.
Razmjena – Rudolf Perešin za supruga Slavice Lakić – obavila se u šatoru podignutom na sredini mosta koji spaja Novu i Bosansku Gradišku. Prepoznala ga je po zubima.
Na zahtjev Rudijeve obitelji, zatražila je i analizu DNK koja je neosporno pokazala da posmrtni ostaci pripadaju Rudolfu Perešinu.
Rudijevo ime od 25. ožujka 1998. godine nosi Zrakoplovno – tehnička škola u Velikoj Gorici, kao i Središte za obuku HRZ-a i PZO “Rudolf Perešin” u vojarni Zemunik.
