Na današnji dan 2011. godine održan je prvi Split Pride
Od prve Povorke ponosa u Splitu prošlo je četrnaest godina. Iako su u gradu već ranije postojale queer inicijative, upravo je Povorka ponosa najznačajnije doprinijela većoj vidljivosti LGBTIQ+ zajednice i osvještavanju društva o njihovim pravima i izazovima.
Godine 2011., u Splitu je djelovala neformalna skupina QSS, koja se bavila organizacijom manjih društvenih i rekreativnih događanja. Ipak, tada u gradu nije bilo većih javnih okupljanja LGBTIQ+ osoba. Rasprave o temama vezanim uz homoseksualnost gotovo da nisu postojale, a većina ljudi nije ni bila upoznata sa značenjem kratice LGBTIQ+. Iako su pripadnici te zajednice svakako živjeli u Splitu, ona je u javnom prostoru bila gotovo nevidljiva i međusobno nepovezana. Susreti su se uglavnom odvijali u privatnim prostorima, ponekim prijateljski nastrojenim kafićima ili domovima. Bez jasne prisutnosti i povezanosti, bilo je izuzetno teško – gotovo nemoguće – formirati zajednicu koja bi se aktivno borila za svoja prava i veću vidljivost.
U Zagrebu je situacija tada bila znatno drugačija. Te godine pripremao se deseti Pride, dok su incidenti i prijetnje koje su obilježile prve povorke već postali prošlost. Zahvaljujući angažmanu lokalnih aktivista i dolasku osoba iz drugih krajeva Hrvatske i regije, u glavnom se gradu formirala snažna LGBTIQ+ zajednica i razgranata mreža udruga. Dio tog aktivističkog iskustva i snage uskoro se pretočio i u Split.
Dana 13. siječnja 2011. godine, u prostorima udruge Domine u Splitu, održana je konferencija za medije u organizaciji Lezbijske grupe Kontra iz Zagreba, udruge Iskorak te splitske organizacije Domine. Tom je prilikom najavljena prva Povorka ponosa u Splitu, zakazana za 11. lipnja.
Gradom je tada upravljala stranka HGS, predvođena Željkom Kerumom. Njegova prva izjava bila je pomirljiva: "Treba poštovati svačiju slobodu i opredjeljenje, neka svatko radi što želi." Slično je reagirao i njegov zamjenik Jure Šundov, rekavši da osobno nema stav o Prideu, ali da će se poštovati sve zakonske procedure.
No, kako se povorka približavala, njihovi su stavovi postajali jasniji.
"Ne znam zašto bismo mi uopće trebali biti oni koji će promicati njihove interese i zašto su to od nas tražili", izjavio je Šundov nakon što je odbio poziv da se pridruži događaju. Kerum je, nakon održane Povorke, dodao kako osuđuje nasilje, ali ga reakcija građana nije iznenadila te da bi takve parade trebalo izbjegavati jer, kako je rekao, "volju građana treba poštovati".
Mnogi građani Splita bili su šokirani najavom Pridea, a sve je pratio snažan val nerazumijevanja i predrasuda. Ljudi su se pitali zašto se takav događaj organizira, čime se LGBTIQ+ zajednica ima ponositi i zašto bi ih društvo trebalo podržavati.
Posebno je odjeknula izjava pjevača Mladena Grdovića, koji je rekao da bi sve homoseksualce "poslao na neki udaljeni otok i zapalio". U to vrijeme takve su izjave u javnom prostoru bile gotovo prihvatljive. Danas, zahvaljujući promjenama koje je Pride potaknuo, takav govor mržnje više nije društveno prihvaćen, osobito ne od javnih osoba. Većina anketiranih sugrađana dijelila je slične stavove. Otpor prema Prideu bio je izražen i sveprisutan.
Na dan održavanja Povorke, 11. lipnja, Split je bio okupiran sigurnosnim snagama. Helikopter je nadlijetao grad, dok su policajci na terenu oduzimali suzavce, bengalke, pa čak i povrće pripremljeno za gađanje sudionika. Prosvjednici su se počeli okupljati u Đardinu već oko podneva.
Povorka je krenula u 14 sati pod sloganom Različite obitelji, jednaka prava. No, vrlo brzo se pokazalo da čak i samo postojanje LGBTIQ+ osoba u javnom prostoru izaziva agresiju. Dok su se sudionici mirno kretali, prema njima su letjele uvrede, predmeti i suzavac. Procjenjuje se da je u povorci bilo oko 300 ljudi, dok se broj protuprosvjednika popeo i do 10 000. Povorku je osiguravalo najmanje 400 policajaca, neki izvori navode i 600, uz dodatnu podršku helikoptera, plovila i policijskih pasa.
Kad su sudionici stigli na Rivu, gdje je trebao biti održan završni program, situacija je eskalirala. Unatoč sigurnosnim mjerama, kontraprosvjednici su se našli opasno blizu i gađali sudionike kamenjem, suzavcem, pa čak i iščupanim oleandrima.
Iako su neki promatrači ostali na verbalnim uvredama, mnogi su pokazali organiziranu i opasnu razinu nasilja. Nekoliko sudionika je ozlijeđeno i morali su potražiti liječničku pomoć. Voditeljica Sanja Juras bila je prisiljena prekinuti skup i optužiti policiju da nije adekvatno zaštitila pravo građana na mirno okupljanje.
Mediji su jednoglasno osudili nasilje, a mnogi građani, i u Splitu i u ostatku Hrvatske, koji su do tada bili neutralni, morali su se suočiti s pitanjem na čijoj su strani. Tako je i Split, uz sav otpor i nasilje, otvorio prostor za javnu raspravu o LGBTIQ+ temama. Po prvi put, te su se teme iznijele iz privatnih razgovora i stigle u središte javnog i medijskog interesa i više se nisu mogle zanemariti.
