U Škabrnji su 18. studenoga 1991. godine četnici i tzv. JNA ubili i masakrirali 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. Sveukupno u Domovinskom ratu Škabrnja je imala 55 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šest mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, piše N1.
“To su bile nemile strahote i pakao”, priča Zoran Ražov, koji je svjedočio nemilim događajima, i dodaje: “Tko nije prošao pakao, ne zna što je to. U selo je ušlo 29 tenkova, ubijali su i djecu i starce, sve. Tko god je ostao, bio je ubijen. Sa sve četiri strane padalo je po sto, dvjesto granata u jednom naletu.”
Govoreći o užasima kojima je svjedočio ispričao je i osobno iskustvo:
“To su bila velika zvjerstva. Od majke su mi ubili oca i majku, jako stare ljude. Zavezali su ih bodljikavom žicom skupa, zavezali za konje i vukli po dvorištu. Kad su iznemogli, ubili su i njih i konje na dvorištu. Ja sam ih identificirao na patologiji. Najteže mi je kad dođe ovaj dan, onda mi se te slike vraćaju pred oči. Ljudi su ostajali bez očiju, ušiju… Jednom sumještanu su otkinuli uho, zamotali u novine i stavili u džep.”
No, ističe da su sretni što nikad nije bilo toliko ljudi u Škarbnji kao danas. Procjenjuje se oko 25.000.
Pravdu, kaže, čekaju, no nije optimističan: “Čekamo. Nitko za Škabrnju nije odgovarao, nikad se nitko nije pokajao. Ubijali su, pljačkali, nosili stoku, svašta su radili, nitko se nikad nije pokajao.
Bit će pomirbe, ali jako teško. Ako si ti nekome ubio tri člana obitelji, teško je to oprostiti, a zaboraviti nikako. Oni kao da se ništa nije dogodilo. Hrvatski vojnik nikad nije išao u Srbiju pljačkati i paliti kuće, a oni su tu radili svakakva zvjerstva.”
