Nije cijela jabuka jestiva. Znanstvena je istina da jabuka u svojim košticama sadrži spoj koji je u većim količinama otrovan, čak i smrtonosan.
Cijanid koji se stvori u crijevima drukčiji od onog u laboratoriju
Kada zagrizemo sočnu jabuku, malo tko pomisli da bi mogao završiti kao Snjeguljica. Naime, osim što sadržava korisne tvari koje potiču rad imunosnog sustava, onemogućuje taloženje masti u jetri i štiti tijelo od karcinoma, jabuka u svojim košticama ima i opasan spoj koji je smrtonosan u većim količinama.
- Jedan od dijelova sjemenke je amigdalin koji je zapravo glikozid koji je sastavljen od cijanida i ugljikohidrata, odnosno šećera i služi kao jedan dio te rezervne tvari za razvoj biljke. Ono što je zapravo kod nas možda interesantno da od tog amigdalina nastaje cijanid koji je svima poznat kao prilično jak otrov, rekao je prof. dr. sc. Goran Fruk, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, piše HRT.
Cijanid je poznati otrov koji remeti dolazak kisika u stanice te pri konzumaciji veće doze može izazvati smrt u kratkom roku. No da bi nam amigdalin iz jabuke koji se u probavnom sustavu raspada u cijanid naštetio, potrebno je pojesti mnogo zdrobljenih i oštećenih koštica. Također, cijanid koji se stvori u crijevima posve je drukčiji od cijanida koji nastaje u laboratoriju.
Dvije šalice mljevenih sjemenki
-Za ljudski organizam da bi nam nešto naštetilo, nama treba od 0,5 pa do 3,5 mg po kilogramu tjelesne mase, što će reći da zapravo ako gledamo neku odraslu osobu od 75 do 80 kg da tu treba pojesti zapravo negdje oko jednu do dvije šalice čistih sjemenki koje su mljevene. To bi značilo da u vrlo kratkom roku moramo pojesti osamnaest do dvadeset i pet jabuka, znači jednu za drugom da bi zapravo i pritom sažvakati te sjemenke da bi došli do nekakve količine koja bi nam možda mogla štetiti, ističe Fruk.
Cijanid koji se nalazi u košticama jabuke možemo naći i u gorkim bademima, košticama nektarine, trešnje, kruške te šljive. No te sjemenke u sebi imaju i znatno više korisnih sastojaka, piše HRT.
- Po svom nekakvom kemijskom sastavu, tu su različiti šećeri, glikozidi, proteini i slično koji zapravo služe za ishranu nove mlade biljke koja će nastati iz embrija, koji je isto jedan od dijelova te sjemenke, da on kada proklije zapravo u samoj sjemenci nalaze te prve rezervne tvari, prvu energetsku tvar koja mu koristi za izgradnju tkiva, izgradnju nove biljke, dok ne stvori ona svoje lišće kroz koje onda s fotosintezom zapravo stvara nove ugljikohidrate i novu hranu, navodi Fruk.
Da bi posljedice jedenja jabuke bile fatalne ili izazvale negativnu reakciju našeg organizma, trebali bismo pojesti barem dvije šalice mljevenih sjemenki, što je gotovo nemoguće. Stoga nastavite nesmetano uživati u tom ipak zdravom voću.
