Koliko su nam pčele važne za život? Vjerojatno o tome ne razmišljamo dok ne dođe zima i ne zatreba nam med za čaj. No, pčele su mnogo više od toga. Osim što nam daju taj slatki proizvod, one su važne zbog – oprašivanja.
Još je Albert Einstein kazao da ako nestanu pčele sa zemlje, nestat će i ljudi u roku od četiri godine. Bez pčela nema oprašivanja, a bez toga nema ni hrane.
Razgovarali smo s Mirkom Ljubičićem, predsjednikom Saveza udruga pčelara Splitsko-dalmatinske županije, o stanju na području naše županije koja broji 20 pčelarskih udruga.
„Pčelarstvo u Splitsko-dalmatinskoj županiji nije ugroženo. Evidentirano je 1.100 pčelara koji se bave ovim poslom i koji imaju od 40 tisuća do 45 tisuća pčelinjih zajednica. U SDŽ djeluje 20 udruga pčelara koje su udružene u Savez udruga pčelara Splitsko-dalmatinske županije“, kaže nam na početku razgovora Ljubičić.
Mnoge županije muku muče s trovanjem pčela, no čini se da kod nas to – nije slučaj.
„Kod nas nema intenzivnog trovanja jer kod nas nema te intenzivne poljoprivrede i kod nas se manje upotrebljavaju pesticidi. Može se dogoditi kod onih koji imaju primjerice tisuću stabala trešanja, ali pčelari su s poljoprivrednicima u kontaktu i dogovore se – zna se kad će se prskati, i radi se sve da bude što manje štete“, kazuje nam sugovornik.
A koliko su nam pčele zaista važne?
„Po Einsteinovoj teoriji, kad bi nestalo pčela, nakon četiri godine bi nestalo i svijeta. Možda je ta njegova teorija malo preradikalna, ali u četiri godine bez pčela – cijeli sustav bi se našao u problemu. Naime, pčele oprašuju više od 80 posto biljaka. Malo ljudi razmišlja o tome, ali ako čovjek drži pčele – on ima određeni trošak vezan uz održavanje tehnologije, ali cijeli sustav u krugu od desetak kilometara ima dobit od tih pčela. Istraživanja su pokazala da su prihodi različitih kultura veći ako ih pčele opraše. Kod nekih kultura prinos može biti veći i do 90 posto. Ako primjerice susjed ima voćnjak jabuka, a vi pčele, prinos tog voćnjaka će se povećati za 65 posto. Isto je i sa trešnjama, višnjama, šljivama,… i njima će prinos biti veći za određeni postotak ako ih opraše pčele. Pčele u Dalmaciji oprašuju sve što cvjeta. Jedino što ne mogu oprašiti je brnistra jer joj je tučak uvučen i pčela fizički ne može doći do njega“, pojašnjava nam Ljubičić.
Postavlja se pitanje i kako prepoznati pravi med. Na prvi pogled teško ćemo reći je li neki med dobar ili nije.
„Prirodno svojstvo meda je da se kristalizira, prelazi iz tekućeg oblika u kristalizirano stanje. Jedan šećer prelazi u drugi, to je prirodan proces kojeg je teško falsificirati. Kada se med kupuje, sigurniji ste ako kupujete kristalizirani. Što se tiče sigurnosti u RH, postoji ukupno 8.500 pčelara i 95 posto njih ima ispod 50 pčelinjih zajednica – sto posto su ispravni!
Svake godine u Splitu imamo manifestaciju Dalmatina. Oko 1.200 uzoraka prošlo je analizu Agronomskog fakulteta u Zagrebu i niti jedan uzorak nije bio sporan. Mi danas u tempu života kojim živimo, imamo svog frizera, mesara, pekara,… pa je li problem ubaciti i svog pčelara? Ima nas 1.100 u županiji, svatko može pronaći nekoga za sebe“, kaže nam prvi čovjek Saveza udruga pčelara Splitsko-dalmatinske županije.
Rok trajanja meda
Obično na medu stoji do kada vrijedi, no med zapravo nema rok trajanja.
„Med nema rok trajanja. Možda tokom stajanja izgubi neka svojstva, ali to je minimalno, neznatno. Po zakonu moramo na teglu napisati – nabolje upotrijebiti do dvije godine. Ali većini ljudi tegla od 900 grama ne traje toliko dugo“, kaže nam.
Zanimalo nas je i kupuju li turisti naš med.
„Tu i tamo kupuju, ali nisu skloni zbog problema s transportom. Dosta njih ne može med unijeti u svoju zemlju, također med ne može u avion. Možda bi se moglo automobilom, ali morali bi raditi i manja pakiranja. Manja pakiranja se probijaju na tom tržištu, kao i suveniri u obliku meda, ali proizvodnja toga kod nas ide sporo. Ide sporo, ali ipak ide“, kaže nam.
A jesu li cijene meda skočile s prelaskom na euro, kao što je bio slučaj s mnogim drugim proizvodima?
„Cijena meda ovisi o ponudi i potražnji, međutim kad smo prešli na euro svi inputi su nam poskupjeli i morali smo ići na povećanje cijena. Ipak, uspijevamo održati cijenu tegle od 900 grama na nekih 13 eura“, kaže nam Ljubičić-
Uskoro bi sedam vrsta „Dalmatinskog meda“ trebalo dobiti oznaku zaštite izvornosti, na taj način još lakše će pronaći svoj put do kupaca, a Mirko Ljubičić za kraj je poručio našim čitateljima – „Čuvajmo naše pčele!“
