U srcu splitske povijesne jezgre, u zidinama koje pamte rimske careve, humaniste i tisuće svakodnevnih života, smjestio se Muzej grada Splita – institucija bez koje je nemoguće razumjeti priču o Splitu. U našoj novoj rubrici “Muzeji grada Splita” upravo ovdje započinjemo putovanje kroz baštinu grada.
U Papalićevoj palači dočekale su nas ravnateljica Vesna Bulić Baketić i Vedrana Supan, viša kustosica Muzeja, koje su nas provele kroz novi stalni postav – suvremeno osmišljenu, multimedijalnu i duboko emotivnu priču o Splitu.
.png)
Do kraja godine predstavit ćemo pet muzeja u Split, u nastavku pogledajte 1. epizodu:
Papalićeva palača – mjesto gdje sama zgrada postaje postav
Novi stalni postav Muzeja grada Splita otvoren je u preuređenim prostorima ove kasnogotičko-renesansne palače, jednog od najljepših profanih spomenika u Splitu. No za razliku od klasičnih muzeja, ovdje prostor nije samo dekoracija – on jest glavni izložak.
Ovaj koncept “muzeja in situ” posjetitelje uvodi u priču koja izranja iz zidova: rimski ostaci u prizemlju, srednjovjekovne preinake, humanistički duh 15. stoljeća i priča o plemiću Dmini Papaliću i njegovu prijatelju Marku Maruliću, koji baš u dvorištu palače stvaraju prvi splitski lapidarij.
Šetnja postavom koji spaja rimsku Salonu, srednjovjekovni Split i renesansni duh humanizma
Posjetitelji već na ulazu u prizemlje nailaze na iznenađenja – rimske i ranosrednjovjekovne zidove koji su tek nedavno otkriveni i integrirani u postav. Svjetlosne instalacije, multimedijalni prikazi i trodimenzionalne rekonstrukcije omogućuju da se povijest Splita ne doživljava samo očima, nego i osjetilima. U prvom dijelu postava otkriva se tko je bila božica zaštitnica rimske Salone, kako je car Dioklecijan postavljao svečanu trpezu, kada se Split prvi put pojavio na starim kartama i kakvu su ulogu u životu Ilira imale vojne diplome. Sve te informacije predstavljene su tako da oživljavaju svakodnevicu ljudi koji su i u antičko doba i u srednjem vijeku ovim prostorima hodali kao svojim domom.
Priča o Papaliću, Maruliću i prvim koracima splitskog humanizma
Zahvaljujući humanistima 15. i 16. stoljeća, Split se svrstao među europske gradove u kojima se antika nije samo poštovala, nego i aktivno istraživala. Dmine Papalić i Marko Marulić obilazili su Solin, proučavali natpise, bilježili ostatke Salone i donosili ih upravo u ovu palaču. Dvorište Papalićeve palače tako je postalo prvi splitski lapidarij i početak ozbiljnog proučavanja povijesti grada. Ta energija i danas je prisutna u načinu na koji Muzej gradi svoj novi identitet – s poštovanjem prema baštini, ali i hrabrošću da je interpretira suvremenim metodama.
Predmeti koji pričaju – od ogrlice Marulićevog psa do gotičkih skulptura zvonika
Novi postav ističe jedinstvene eksponate koji nisu zanimljivi samo povjesničarima, nego i široj publici. Malo koji muzej može se pohvaliti predmetima poput ogrlice pasa Mora, kućnog ljubimca Marka Marulića, ili očuvanih gotičkih skulptura sa zvonika splitske katedrale. Tu su i rijetki rukopisi, poput prijepisa Splitskog statuta, rana kartografska prikazivanja grada, fragmenata rimskih vojnih diploma, ali i drugi nalazi koji pokazuju kako je Split rastao, mijenjao se i gradio svoj identitet tijekom više od 1700 godina.
Od biblioteke do današnjeg muzeja – povijest institucije koja čuva grad
Premda današnji Muzej grada Splita postoji od sredine 20. stoljeća, njegovi korijeni sežu duboko u prošlost. Prije osnutka Muzeja, važnu ulogu imala je Gradska biblioteka, osnovana 1910. godine u palači Bernardi, koja je počela prikupljati predmete značajne za povijest Splita. Od sporazuma iz 1945., kada se razdvajaju biblioteka i budući muzej, preko svečanog otvorenja Muzeja 1952. u obnovljenoj Papalićevoj palači, pa do velikih zahvata 1980-ih i postava iz 1992. godine, ova je institucija rasla paralelno s gradom. U novije vrijeme važni su trenuci i preuzimanje brige o Podrumima Dioklecijanove palače, Mletačkoj kuli, Jugoistočnoj kuli, kao i otvaranje Galerije Emanuel Vidović i Muzeja vode. U tijeku je i razvoj novog istraživačkog centra najavljenog za 2024. godinu, što potvrđuje da Muzej ne živi u prošlosti – nego je stalno usmjeren prema budućnosti.
Izložbe koje povezuju baštinu i suvremenu umjetnost
Trenutačno su u fokusu dvije izložbe koje svjedoče o širini djelovanja Muzeja. U Galeriji Muzeja grada Splita postavljena je likovna izložba “Dioklecijan, Tijardović, Grimani – Petar Grimani”, koja kroz boju i crtež interpretira nastajanje i praizvedbu Tijardovićeve opere Dioklecijan. Riječ je o vizualnoj bujici nastaloj u svega sedam dana, koja u Grimanijevom rukopisu prenosi atmosferu pozornice i stvaralačkog procesa. U Staroj gradskoj vijećnici pak otvorena je velika izložba “Povijest koja ne šuti – Glagoljaštvo u Splitu (925.–2025.)”, koja na tri etaže prikazuje tisućljetnu povezanost Splita s glagoljaškom tradicijom – od kralja Tomislava do suvremenih glagoljičnih murala Torcide.
Muzej koji čuva prošlost, ali pripada sadašnjosti i budućnosti
Novi stalni postav Muzeja grada Splita nije samo još jedan projekt u nizu – on je podsjetnik koliko je važno razumjeti priču grada, njegove početke, njegove mijene i njegove ljude. U vremenu u kojem Split istovremeno živi svoju antičku tradiciju i urbanu suvremenost, Muzej predstavlja prostor dijaloga između prošlosti i budućnosti. Ravnateljica Vesna Bulić Baketić i viša kustosica Vedrana Supan s pravom ističu da je cilj učiniti baštinu dostupnom, živom i razumljivom svima – od znatiželjnika i turista do znanstvenika i samih Splićana.
Papalićeva palača tako ostaje mjesto gdje prošlost ne šuti, nego govori, ponekad šapće, ponekad pjeva – ali uvijek predstavlja Split kakav je bio i kakav želi biti.
