[N]ismo svi isti, nismo! Nerijetko mi to ljudi i daju do znanja. Koliko puta sam čula rečenicu: ''ZNAŠ LI TI 'KO SAM JA?'' Znam. Čim taj netko izgovori to pitanje, znam tko je. Nitko i ništa, i manje od ništa. Postoji nešto što nikada ne bih napravila, umislila se da sam neka veličina, ili da sam bolja od drugih. Kad čujem to pitanje, kosa mi se digne na glavi. Ne podnosim bahatost, ne podnosim umišljenost.
Baš sam danas stajala ispred žene koja mi je rekla: Znaš li ti ko je moj muž? Stojim mirno ispred nje, i gledam je. Pokušavam joj nešto objasniti, a kako da ja koja sam ''nitko'', objasnim nekome čiji je muž ''netko''? Uzalud sav mir u glasu kojim joj se obraćam. Ja sam za nju samo konobarica, ona koja nije dostojna ni da joj se obrati, a kamoli da joj pokušam objasniti. Šta ja njoj imam objašnjavati? Njen muž je ipak ''FACA!'' A mogu samo reći, jadan njen muž. I muškarci svašta žene, to je opće poznato.
"Paunica okićena muževim perjem"
Ja je ne bih trpila ni sekundu. Bahatost na entu. Ajde, barem je znala s kim će leći, a da joj se to isplati. Moj prividan mir skrivao je prijezir i sažaljenje. Žena se hvali muževim uspjehom, i to da bi pokazala da je ona bitna, i da zakon nije za sve isti. Kako su jadne te male i sitne duše? Koliko jadan trebaš biti da bi na taj način pokazao da si važan? Ni objasniti joj ne mogu, a ne bi ni shvatila, sigurna sam. Takav um ne shvaća ništa. Ona je paunica okićena muževim perjem. Ima novac, položaj, i bolja je od ostalih. Eto, valjda sam se zaboravila nakloniti pred tom veličinom. Kako sam to propustila? Baš sam nepristojna. Mene su moji učili da na nikoga ne gledam sa visoka, osim na onog kome pružam ruku da ustane. A nemam ni razloga da to činim.
Običan život, jednostavan, lišen bahatosti i prijestolja
Ja sam samo obična osoba, sa običnim životom. A čak ni muža nemam da bih mogla reći koliko je uspješan. Ne mogu se okititi tuđim perjem, a svojeg nemam. Nije li to užasno? Običan život, jednostavan, lišen bahatosti i prijestolja. Eto, ljudi poput mene su nebitni. Mi smo u njenim očima samo paraziti koji gmižemo po zemlji. A jadna li života? Ne mojeg, nego njenog. Ja sam ovako obična, sasvim sretna. Imam mir u duši, i svakog mogu pogledati u oči, jer se nalaze u razini mojih.
Ne gledam ni na koga sa visoka, a sa ovih metar i žilet, koliko imam, mogu jedino dignuti glavu da bih pogledala veće od sebe, mislim na fizičke predispozicije. Za mene su svi ljudi isti, i postoje samo dvije skupine: DOBRI I LOŠI, i nikakvi više. Dobre ću prigrliti, a loših se klonim. Ne podliježem nikakvim stereotipima, niti ljude stavljam u kalupe zbog posla, vjere, ili bilo koje opredijeljenosti. Ako mogu nekom pomoći, pomoći ću, ali odnemoći neću. Da, bila sam ja u društvu ljudi koji su veliki, uspješni, i koji su iza sebe ostavili trajan trag, ali nikad nisam doživjela da me je netko od tih uspješnih upitao: Znaš li ti ko sam ja? Ostvareni ljudi znaju koliko vrijede, i upravo takvi ljudi su i najjednostavniji. To vam mogu garantirati.
Na vrhu su najtanje grane
Oni ne moraju nikog poniziti da bi uzdigli sebe, jer su se uzdigli svojim radom i pameti. A ovi drugi? Kako će oni sebi dokazati da vrijede? Mogu jedino tako da nekog ponize, i uzdignu se na jadan način. A ne vrijede ništa. Jadan je um i duh koji na taj način pokazuje veličinu. Nije to veličina, to je duševno i umno siromaštvo. To je ljudski jad podojen bahatošću. Siromaštvo duha zavarano nečim prolaznim. Položaj, novac, moć, markirana odjeća, imovinska kartica, ne čini vas boljim čovjekom. Ali, umisle ljudi da će živjeti vječno, i da će vječno biti na vrhu. Zaboravljaju da su na vrhu najtanje grane, i da se lako padne.
Imao pa ne imao, nije li to najgora kletva koja se može primijeniti na materijalno, ali i na ljude u našim životima. Ponekad shvatimo šta smo imali, tek kad izgubimo. Valjda sudbina zna šta radi, a svi mi znamo tko je ona, i bez da nam postavi pitanje koje nerijetko čujem.
Ja znam tko sam ja, zato nemam potrebu da pitam ljude znaju li oni odgovor na to pitanje. U jedno sam sigurno, nikad nikoga neću upitati: Znaš li ti ko sam ja? Nadam se da nećete ni vi!
