Davne 1945. godine je obnovljena kupališna zgrada na Bačvicama, a zlatno razdoblje doživjela je pedesetih godina u okviru samostalne ustanove „Kupalište“.
Na katu su bile obiteljske i ženske kabine, u prizemlju svlačionice i garderoba za muškarce. Dva spiralna stubišta povezivala su terasu s prizemnim platoom i tako omogućivala neprestanu frekvenciju kupača. U lijepo uređenom atriju nalazili su se: brijačnica, pediker, fotograf, ambulanta (s dežurnom medicinskom sestrom) te blagajna za pohranu novca i dragocjenosti. Tu je bila smještena i razglasna stanica (Radio Split još nije postojao!) koja je osim glazbe emitirala i ekonomsko-propagandni program na nekoliko stranih jezika.
Na donjem platou postavljale su se svakog ljeta ponovno istrugane daske za sunčanje. Hodnici i pristupi moru bili su pokriveni brodskim tapetama. Mogle su se unajmiti ležaljke, kupaći kostimi, gondole. U prizemlju rotonde bio je bife i zdravljak, a na katu odličan restoran koji je posluživao od ranog jutra do večeri. Čitavu uvalu zatvarala je sigurnosna mreža. Prljavština se uklanjala svakog jutra prije otvaranja. Posebno triba spomenuti šjoru Ivu (Iva Pekić), koja je po Anatoliju Kudrjavcevu održavala „lirsku čistoću“. Čamac za spašavanje s dežurnim čuvarem uvijek je bio spreman.
Puno fotografija, videa i još priča sa salbuna i betona poslijeratnih Bačvica čeka vas u danas s početkom u 18 sati na predavanju u udruzi Collegium Split kroz povijest u Arhiđakonovoj 3.
