[dropcap]D[/dropcap]ruštvene mreže su bajke za odrasle. Tom se dojmu ne mogu oteti. Nekako, izgubile su svoju svrhu povezivanja ljudi, a preuzela ih je žeđ za samopromocijom. Utrka za lajkovima je toliko žestoka, kao da im život ovisi o nečijem klikanju. Istina, neki žive od njih, ali pod koju cijenu? Pokaži guzice, sise, napući umjetne usne… i to prolazi. Na mrežama svi se nekako previše vole, idila nad idilama, a znam nekoliko primjera gdje jedno drugo varaju, ali su na društvenim mrežama ko golupčići. Milina jedna. Otkud ta potreba da se drugima pokaže ono što se ne bi trebalo pokazivati? Ja to nikako ne mogu shvatiti. Oni koji se vole, nemaju potrebu da to cijelome svijetu kažu. Oni se vole, to je njihov život, njihova intima, i ne razmeću se po mrežama. S druge strane, sve ono što vidite, u većini slučajeva je laž. Pokazuje se tijelo, jer nemaju šta drugo.
Unutarnje siromaštvo
Uzmimo na primjer nekog slikara koji će na fejsu izložiti svoje djelo. Šta mislite koliko će biti zamijećen? Tu i tamo poneki lajk, i to je to. Ne cijeni se rad, cijeni se besposlenost. Cijeni li se umjetnost? S jedne strane da, i to umjetnost estetskog kirurga. Što god otvorili, sve su face iste, sve imaju isti oblik, svi isto napuće usta, ista poza… ljudi žive na mrežama. To su im izlasci, provodi, tu im je cijeli život. Na žalost, to je istina. Seciranje dana po sekundama, što je netko kupio, odjenuo, jeo… Teška ispraznost. Na taj način se samo skriva unutarnje siromaštvo.
Baš maloprije gledam slike neke djevojke u poodmakloj trudnoći. Gledam i ne vjerujem. Podigla je spomenik silikonima, jer drugačije i ne mogu opisati to što je napravila od sebe. I rodit će dijete koje će sličiti na nju prije operacija. Što će onda?
Geni su zeznuta stvar. Ne daju se prevariti, a ne mogu se operirati. U ovom svijetu džumbusa, iskrivljenih vrijednosti, kako će se netko tko je mlad snaći? Tko su uzori današnjice? Kim Kardashian? Svi bi novac bez rada, svi bi se pokazivali, ali ne bi zasukali rukave. Kuda idemo? Put za nigdje je pred nama. Ako si iole normalan, odskačeš od većine. Ako si jednostavan, ljudi te promatraju kao da imaš rogove na glavi. Imamo sve na dlanu. Sve informacije su nam dostupne, a ljudsko znanje je sve oskudnije. Šokirala sam se kad sam shvatila da netko od dvadesetak godina ne zna nijednu povijesnu ličnost, kao daje taj tren sišao sa Marsa. Ne zna ni tko je predsjednik, tko je Napoleon, Poirot, Keneddy… Šteta šta društvene mreže ne koriste da bi obogatili znanje, a ne za igrice. Nisu glupi, ali ih ne zanima. Logika im je zakržljala. Ne razmišljaju, jer, za sve što ne znaju, imaju Google. Hoće li ih Google voditi kroz život, i rješavati njihove probleme. Sve je krivo postavljeno. Ono čega se pametan srami, budala se ponosi. Toga na mrežama ima najviše.
Bezlična masa
A tek kad im fotografije prođu sve moguće uređivanje. Užas. Kad na mrežama vidiš osobu koju znaš, i viđaš je redovno, a nikada je ne bi povezala sa onim slikama koje stavlja na mreže. Vidi li ona koliko su te slike nerealne? Kad jedna normalna i prosječna osoba izgleda kao da se slikaje za Vouge, a to nikakve poveznice sa njom nema. I onda, jedini zaključak koji preostaje je taj, na mrežama je sve laž, iluzija koja je ugodna oku, hrani nečiji ego, bolje rečeno, moderna bajka. Prepeljuge postaju princeze, ali oskudno odjevene.
Istina, navikli smo se da imamo svijet na dlanu, ovisni smo o mrežama, poznajemo javne osobe bolje od svoje obitelji. Ispraznost nam je hrana, površnost je svakodnevnica, a laž nam je servirana za sve obroke.
Slobodni smo da biramo što želimo, i o nama ovisi kakvi su nam interesi. Ako imamo svoje mišljenje koje se ne slaže sa većinom, onda nismo prihvaćeni. A ponekad je bolje biti i takav, nego se stopiti sa bezličnom masom.
Samo budite svoji, budite ono što jeste. Volite sebe, i ne bi vas trebalo zanimati tuđe mišljenje. Nitko bolje od vas ne zna kakvi ste.
Budite najbolja verzija sebe. To je sve što vam želim.
