Izložba posvećena životu i djelu istaknutog hrvatskog književnika Momčila Popadića, pod nazivom „ŽIVJETI SE NE MORA, ALI SE PISATI MORA" autorice Tončice Farac bit će otvorena u atriju Središnje knjižnice GKMM-a (Ulica slobode 2) u petak s početkom u 18:30.
Izložbu možete pogledati do 18.5.2024
Dokumentarna izložba prati život i karijeru Momčila Popadića kroz mnogobrojne fotografije i dokumente popraćene citatima iz njegovih djela.
Popadić je poznat kao autor brojnih tekstova hrvatskih evergreena. Hrvatski je novinar, književnik, pjesnik i esejist. Hedonizam njegovog pisanja postavlja ga među velikane splitske književnosti zlatnog doba sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.
Ne bježim od pisanja dnevnika, kao što ne bježim od pisanja uopće. Živjeti se ne mora, ali se pisati mora. Govorim to kao jedan od stanovnika Guttenbergove galaksije. Pisati u Novini, pisati po papirićima, pisati u bloku, rokovniku, kemijskom olovkom po nadlanici (u žurbi), pisati u bilježnici, pisati, pisati, pisati… Odakle ta zaraza? Da li je to u vezi sa čitanjem? I čitati se mora. O, znam ja dobro koliko ima ljudi koji se ne slažu pa niti se mogu složiti sa mnom. A i zašto bi se složili? Neka pretjerana kritičnost udaljava od pisanja/zapisivanja jer misle da svaka rečenica mora ostati za Povijest.
Kako da ne. Koliko su pametnih zapisa pojeli crvi, prašina, oganj i stoljeća, a koliko blezgarija je ostalo i na koliko se imbecilijada doktoriralo ili magistriralo. Eto zanimljive teme za posebne zapise. Nekima je jednostavno teško pisati jer misle da su dani i noći puni nevažnosti, da samo izuzetne i osobite situacije zahtijevaju poneku rečenicu. A svaki udisaj, svaki izdisaj, svaki trenutak, crv, lavež, poljubac ili pogled imaju svoje ljepote i draži. Kako je lijep lumbrak tek izvađen iz mora dok ne izgubi svoju boju na ovom profanom svijetu, uzdahu, zraku, suncu?
_M. Popadić
