Da se uz volju i ambiciju sve može - čak i s napunjenih 90. godina - dokaz je upravo primjer Marina Amižića, koji danas putuje u Zagreb na 33. Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u šahu za slijepe koje će trajati od 4. do 11. ožujka. Marin je devedeset godina napunio u siječnju, a ujedno je i jedini živući član osnivačke skupštine Županijske udruge slijepih Split.
Prva zaposlena slijepa osoba u Splitu
U Splitu je bio i prva zaposlena slijepa osoba, a radio je u Pomorskoj oblasti za srednji Jadran, te je aktivno sudjelovao pri zapošljavanju i osposobljavanju slijepih osoba. Izabran je bio i u Oblasni odbor Hrvatskog saveza slijepih za Dalmaciju, a potom u Kotarski odbor, Međuopćinski odbor i od 2004. u skupštinu Županijske udruge slijepih Split.
Osim šaha, prati i druge sportove, te je bio aktivan u kuglanju, goalballu - sportu isključivo za sportaše s oštećenjem vida, koji igraju i muškarci i žene gdje je cilj igre baciti loptu kuglajući u protivničku mrežu dok protivnički igrači pokušavaju blokirati loptu svojim tijelima - te mnogim drugim. Marin je i sam sudjelovao u organizaciji raznih natjecanja. Ipak, šah mu je ta najveća ljubav...
"Sudjelovao je na brojnim prvenstvima u bivšoj Jugoslaviji, te na svim prvenstvima Hrvatske u šahu, a dosta je nastupao i igrao i u inozemstvu. Danas je još uvijek aktivan i još uvijek igra", rekla je njegova kćer Željka Alujević za Dalmaciju Danas.
"On stvarno zna živjeti punim plućima. Ta volja i želja za životom vide se u tome što s devedeset godina, putuje u Zagreb kako bi sudjelovao na prvenstvu. Mi kao obitelj - naravno, najviše moja majka - doprinijeli smo tome da on živi jedan aktivan i društven život, unatoč svom invaliditetu, jer je od jedanaeste godine slijep", kazala je.
U Žrnovnici živi od svog umirovljenja, a najveća podrška mu je obitelj bez čije pomoći ne bi mogao biti ovoliko aktivan.
Jednu želju ima...
Njegova kćer za Dalmaciju Danas je kazala: "On je oduvijek jako aktivan čovjek, zapravo u mojoj mladosti sam skoro svaki vikend s njim bila negdje. Stalno su bili nekakvi turniri - ili u šahu, ili u kuglanju, goalballu, ili Dalmatinske igre, ili prvenstvo Hrvatske. Strahovito je mnogo pun energije i želje za životom unatoč svojoj životnoj situaciji, i stvarno su rijetke takve osobe."
"Moj dida je temperamentan, uvijek nasmijan, osim kad Hajduk ne igra kako treba, tad se najviše nervira. Svaki dan se čujemo, često provodimo vrijeme skupa i s didom od malena nešto učim: Kada bi ljeti bila kod bake i dide u Žrnovnici, učio bi me godišnja doba i mjesece u godini, poslije tablicu množenja, ali uvijek nešto", rekla nam je.
"Kada mi se nije dalo detaljno pročitati neku lektiru, zvala bi didu da mi prepriča, jer sam znala da je on to sigurno pročitao. Moj dida se nikad ne predaje, primjer je svakome tko se ujutro ustane i ne zna što bi od sebe. On ne vidi, a svaki dan svojom energijom i izraženom željom za životom čini život zanimljivim sebi i svima oko sebe."
Kaže, Marin obožava pričati o sportu, a pogotovo o nogometu, prati utakmice mnogih europskih klubova.
"Hajduk mu je broj jedan, i moj dida samo jednu želju ima, eto ništa više ne moram kazat...", rekla je unuka Andrea Alujević.
