Mentalno zdravlje žena tema je s kojom se sve češće susrećemo. Što podrazumijevamo pod pojmom „mentalno zdravlje“?. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, mentalno zdravlje je stanje blagostanja u kojem svaki pojedinac ostvaruje svoj vlastiti potencijal, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodonosno te je sposoban dati doprinos zajednici u kojoj živi.
Mentalno zdravlje žena od iznimne je važnosti zato što ono ne utječe samo na ženu, nego i na njenu obitelj, zajednicu i društvo. Izazov ove teme leži u činjenici da je mentalno zdravlje žene vrlo kompleksno područje jer je određeno biološkim, psihološkim i socijalnim čimbenicima.
Hormonalni balans
Kad pričamo o biološkim faktorima koji su povezani s mentalnim zdravljem kod žena, to se prije svega odnosi na kompleksnost hormonalnog sustava koji ima ključnu ulogu u pokretanju i održavanju svih kemijskih procesa u tijelu. Hormoni reguliraju jako velik broj funkcija u našem organizmu: san, apetit, metabolizam, raspoloženje, a posredno i ponašanje. Zašto hormoni i žene? Žene tijekom svog životnog razdoblja prolaze kroz veći broj hormonalnih promjena nego muškarci. Počnimo od adolescencije i naglih hormonalnih promjena u pubertetu. U tom periodu dolazi do povećanja estrogena i progesterona, što je povezano s razdražljivošču i čestim promjenama raspoloženja. Osim toga, tijekom trudnoće i postporođajnog razdoblja žene doživljavaju nagle izmjene u hormonima koje sa sobom nose tjeskobu, tugu i nesigurnosti. Kao očigledni dokaz toga vidimo sve češću pojavu tzv. baby bluesa ili postporođajne depresije. Također, predmenopauza, menopauza i postmenopauza izazovna su hormonalna razdoblja u kojima uslijed hormonalnih promjena žene navode povećane simptome tjeskobe, nesanicu i nagle promjene u raspoloženju. Kad pričamo o ovom „hormonalnom ringišpilu“ kojeg jedna žena doživljava tijekom svog života, važno je imati na umu da postoji snažna povezanost između hormona i mentalnog zdravlja. Prije nego okrivimo stres ili vlastitu nesposobnost za lošije raspoloženje, važno je prije toga provjeriti i hormonalni status.
Sad ćemo se malo osvrnuti na društvene faktore koji su povezani s mentalnim zdravljem žena. Povijesno gledajući, uloga žene u društvu mijenjala se unazad nekoliko desetljeća. U početku, žena nije bila uključena u svijet rada i njena uloga bila je uglavnom brinuti o djeci i obitelji. Kako su žene dobivale sve veća prava, tako su polako počele ulaziti i u profesionalne uloge. Ulaskom u svijet rada, žene počinju graditi svoju neovisnost te osim tradicionalne uloge majke, dobivaju i ulogu zaposlenice. Međutim, uvođenje još jedne uloge u ženinom životu, ne vodi do rasterećenja poslova u obiteljskoj ulozi. Zašto je to tako?
Očekivanja društva
Žene su uglavnom odgajane na način da budu nježne, empatične, submisivne, suosjećajne, korisne, neiskvarene, pasivne i da zadovoljavaju potrebe drugih ljudi (primarno svoje obitelji). Osim toga, djevojčice se od ranih dana uči kontroli svog „bijesa“ i potiskivanju svojih emocija. Kako nam se to odražava u odrasloj dobi žena? Poruku koju te djevojčice dobiju u ranoj dobi su: nije u redu osjećati ljutnju, ukoliko netko pređe tvoju granicu – ne reagiraj, potrebe drugih ljudi važnije su od tvojih vlastitih. U odrasloj dobi to se manifestira najčešće kroz smanjene kapacitete izražavanja svojih potreba, osjećaj krivnje kod izražavanja istih i strah da će zauzimanjem za sebe povrijediti druge ljude.
Višestruke uloge koje žena u modernom društvu ima dovele su do povećanja pritiska i visokih očekivanja koje okolina ima od žena, a i visoka očekivanja od sebe samih. U praksi se često suočavamo sa ženama koje nastoje balansirati između toga da budu dobre majke i supruge, dobre u svojim profesionalnim ulogama, profesionalno se usavršavaju i uvijek su tu za članove svoje šire obitelji-jer se to od njih očekuje. Nemogućnost zadovoljavanja očekivanja u svim navedenim ulogama dovodi do osjećaja krivnje i bespomoćnosti. U današnjem društvu važno je istaknuti i negativan utjecaj društvenih mreža, pogotovo kad je riječ o majčinstvu gdje se ono prikazuje dominantno kao ugoda i nešto što je ženama „urođeno“. Vrlo malo se razgovara o neugodnim i zahtjevnim aspektima majčinstva, koje osim fizičkih i hormonalnih promjena , donosi sa sobom nesigurnosti, manjak vremena za sebe i brige. Balansiranje sa svim zahtjevima koje žena ima unutar svoje obitelji i očekivanjima koja društvo ima od njih, dovodi do toga da žene često postave visoka očekivanja od sebe i da u tom dijelu razviju visoku samokritičnost i osjećaj manje vrijednosti.
Dugotrajno doživljavanje takvih neugodnih emocija dovodi do povećane vjerojatnosti za razvoj određenih psihičkih poremećaja. Postoje neki poremećaji koji su tipičniji za žene, a to su: anksioznost, depresija i poremećaji prehrane. Anksioznost se očituje u pretjeranom strahu, tjeskobi, napetosti i psihomotornom nemiru. Depresija karakterizira dugotrajna tuga, bespomoćnost, beznađe i nemogućnost uživanja u ranije ugodnim stvarima. Navedeni poremećaji određeni su genetskim i hormonalnim utjecajem, a u kombinaciji s društvenim kontekstom žene.
Očuvanje mentalnog zdravlja žena od ključne je važnosti za društvo u cjelini. Kako bi žena uspješno balansirala u svim svojim ulogama, od iznimne je važnosti-briga za sebe. Kako to postići? Odvojiti vrijeme za sebe nije sebično, već nužno potrebno kako bi imali kapacitet doživljavati ugodne emocije. Druženje s prijateljima, traženje pomoći od okoline, raspodjela kućanskih poslova, fizička aktivnost i angažiranje u vlastitim hobijima od velike je važnosti za mentalno zdravlje. Šetnje, odlazak u kino, kava s prijateljicom – sve su to male stvari, ali imaju blagotvoran učinak na smanjenje napetosti i doživljaja stresa.
Traženje pomoći nije znak slabosti
Često u savjetodavnom radu čujemo: „ja sam kriva“, „mogla sam bolje“ i „nisam dovoljno dobra“. Redovito se radi upravo o neadekvatnim okolinskim čimbenicima, nerealnim očekivanjima koje društvo stavlja na ženu (kasnije i one same), hormonalnim utjecajima, ili kombinaciji svega navedenog. Osvještavanje i razgovaranje o ovoj temi jako je važno kako bi se stvorila jedna podržavajuća okolina. Osim toga, od ključne je važnosti i društvena zajednica koja pružanjem određenih oblika podrške može dati svoj doprinos.
Ako ste zabrinuti za svoje mentalno zdravlje od velike je važnosti čim prije potražiti pomoć (liječnik primarne opće medicine, psihijatar ili psiholog). Traženje pomoći nije znak slabosti, već znak snage, odlučnosti i odgovornosti prema sebi. Niste same.
