"Što god žene radile, moraju to činiti dva puta bolje nego muškarci kako bi se o njima mislilo upola dobro kao o muškarcima. Srećom, to uopće nije teško." - Charlotte Whitton
Citat je to s kojim će se neki složiti, ali neki i neće. No, sasvim sigurno je da žene danas sve više zauzimaju društvenu poziciju koja im i pripada. Njihovi uspjesi nažalost tijekom godine često prođu nezapaženo, a sjetimo ih se na Valentinovo, Majčin dan ili na Dan žena, koji smo proslavili jučer.
Mi smo se osmog marta zaputili u splitski DES, gdje smo pronašli nevjerojatan primjer snažne žene, koja već 40 godina neumorno radi unutar ustanove koja od 1949. godine djeluje na području grada Splita. Od ravnateljice Edite Maretić Dimlić smo doznali da u ovom trenutku unutar DES-a radi 219 radnika, od čega je njih 118 osoba s invaliditetom.
"Bilo je u početku malo problema, bili smo bez plaća, bez bolovanja. S vremenom se to promijenilo"
Junakinja naše priče je Zora Čuljak koja uskoro puni 40 godina radnog staža te je cijeli radni vijek provela u DES-u.
- Prvo moje radno mjesto je bilo u konfekciji. Tu smo radile radnu odjeću za razne hrvatske tvrtke. Bila sam mlada onda, ali sam ja razmišljala da je glavno da radim. Bilo je dobro, bilo nas je onda puno više, dva pogona, prva i druga smjena. Sada je sve u jednoj smjeni - kazala nam je gospođa Zora na početku razgovora.
Upitali smo je kakav je običaj nekada bio za Dan žena.
- Pa što ja znam, bilo je dobro, organizirale smo ručkove i večere za Dan žena, kako je tko mogao. Dobivale smo karanfile, onda su bili karanfili i eto ti - sjeća se Zora.
Nije joj bilo lako kada je tek stigla u DES.
- Pa što ja znam, tu većinom žene rade. Tu sam se zaposlila 1982. godine i bila sam tri godine na zamjeni. Poslije toga sam ostala za stalno i gurala do kraja, do 40 dogurala. Bilo je u početku malo problema, bili smo bez plaća, bez bolovanja. S vremenom se to promijenilo. Sada je stvarno super. Promijenilo se dosta toga otkad smo dio Županije - zadovoljno će.
Nema pritužbi na današnji položaj žena u društvu.
- Pa dobro je. Meni je dobro. Tu negdje je kao i prije. Neke stvari su bolje prije bile, a neke su sada bolje - kazuje nam.
"Ne možeš se s njima zamjeriti jer su oni dobri, dragi i vridni"
Danas radi zastave, ali nije bilo tako na početku.
- Da, počela sam na konfekciji i s konfekcije sam došla u sitotisak. Većinom su ovdje zastave, baneri i to je to. Tu smo nas dvije kolegice, moja Zdravka i ja, samo smo nas dvije u radioni. Jedino nas dvije radimo na zastavama. Printaju se majice i dresovi, borše, sve se na tekstil bazira. Zastave su najveće i baneri. A konfekcija radi lancune i navlake. Radi se sve u smislu tekstila i tiska - priča nam.
Njezin dan je dosta dinamičan.
- Dođem u sedam i radim do tri. Kavu popijem doma, a ovdje ako popijem onda je to u dvanaest sati. Sada sam to izbacila zbog zdravlja. U tri putujem u Solin. Cijeli dan je radno i slušamo Radio Dalmaciju - opisuje nam slikovito gospođa Zora.
Dosta je u kontaktu s osobama s invaliditetom, što je i razumljivo obzirom na ustanovu u kojoj radi. Zato ih često posjećuju novinari, ali i političari. Voli svoje kolege.
- S njima moraš biti u dobru. Ne možeš se s njima zamjeriti jer su oni dobri, dragi i vridni. Mislim da su dobili pravu priliku. Imaju sve uvjete, jednaka prava i mogućnosti kao i svi drugi. Radnici su kao i ja, iako im ponekad treba pomoć pri radu. Sada su dobili i vanjski lift, prije tri godine otprilike - govori nam.
DES kao ostvarenje životnih snova
DES je za nju sve.
- Tu sam 40 godina, ostvarila sam svoje snove. Ovdje je bilo ugodno raditi i nije bilo problema nikada. Plaća je bila uredna, kolege dobri, šefovi odlični, posao interesantan, raznolik, ispuni vam dan. Drugo je sve dobro - kazala nam je.
Na kraju je uputila poruku svim ženama.
- Borite se, budite jake i sretno vam - zaključila je Zora Čuljak.
