Posljednjih se dana u medijima diglo dosta buke oko usvajanja izmjena i dopuna Zakona o genetski modificiranim organizmima (GMO).
Tijekom dana na tu temu se javila Zelena akcija. Ističu da je cijela "halabuka" posljedica slabog razumijevanja ove problematike, čemu doprinose i neupućene izjave nekih saborskih zastupnika.
U nastavku pročitajte njihovu priopćenje:
Kako bismo barem malo razjasnili situaciju, donosimo kratak pregled trenutnog stanja s GMO-ima u Hrvatskoj (RH) i na razini Europske unije (EU).
Glavni novitet u izmjenama i dopunama je implementacija EU Direktive 2015/412 kojom se državama članicama po prvi put omogućava da zabrane uzgoj pojedinačnih ili skupina GMO-a na dijelu ili čitavom svom teritoriju. Osim toga, iako trenutno važeći Zakon o GMO nigdje eksplicitno ne brani uzgoj GMO-a na teritoriju RH, njihov uzgoj je ipak zabranjen u zaštićenim područjima, područjima mreže NATURA 2000, područjima namijenjenim ekoturizmu i ekološkoj proizvodnji te zaštitnim zonama oko tih područja. Kada se sva ta područja preklope na karti RH, ona pokrivaju praktički čitav državni teritorij. Također, i sve županije uključujući i grad Zagreb su se proglasile zonama slobodnim od GMO. Navedene odredbe ostaju na snazi i nakon usvajanja izmjena i dopuna, ali se sada državi daje još i dodatna pravna podloga za zabranu uzgoja na vlastitom teritoriju. U tom smislu, premda nije savršen, novi Zakon ipak predstavlja pomak u pravom smjeru.
Inače, Hrvatska je već iskoristila prijelazne odredbe spomenute Direktive 2015/412 te je i prije implementacije odredbi Direktive u nacionalno zakonodavstvo, zatražila izuzimanje svog teritorija od uzgoja za sve GMO-e koji su trenutno u postupku ishođenja odobrenja na razini EU. U RH stoga trenutno nema LEGALNOG uzgoja GMO-a, iako inspekcije povremeno utvrde da pojedinci_ke, bilo namjerno, bilo zbog slučajne kontaminacije, uzgajaju GMO, u kojem slučaju se takve biljke i/ili sjeme obavezno uklanjaju i uništavaju. U tom kontekstu, glavni zahtjev Zelene akcije prema nadležnim institucijama jest osiguravanje sredstava za učinkovitiji inspekcijski nadzor te veća transparentnost u objavljivanju njegovih rezultata.
Osim uzgoja, odvojen problem predstavlja pitanje uvoza GMO-a. Po tom pitanju Hrvatska nažalost sama ne može učiniti puno jer je ulaskom u EU prihvatila obavezu uvoza svih GMO-a koji su trenutno odobreni za uvoz u EU (zbog zajedničkog tržišta). Trenutno se radi o nekoliko desetaka proizvoda koji se prvenstveno koriste kao stočna hrana. Ukoliko se nalaze u hrani za ljude, prema važećem EU i RH zakonodavstvu, takvi proizvodi na deklaraciji obavezno moraju biti označeni kao GMO ako sadrže više od 0,9% GMO sastojaka (sve ispod toga se smatra slučajnom kontaminacijom). S obzirom na veliki otpor potrošača_ica prema GMO hrani, u EU takve proizvode gotovo i nije moguće pronaći u dućanima. Građani i građanke država članica Eurospke unije GMO-ima su uglavnom izloženi posredno, preko životinjskih proizvoda dobivenih od životinja hranjenih GMO-ima. Najveću "rupu" u EU zakonodavstvu predstavlja činjenica da ne postoji obveza označavanja takvih životinjskih proizvoda te je jedan od glavnih zahtjeva okolišnih organizacija prema EU institucijama da se i takve proizvode počne označavati kao GMO.
