Zahvaljujući studiji o mozgovima usnulih glodavaca znanstvenici s većom pouzdanošću mogu reći zašto dolazi do brzih pokreta očiju tijekom REM faze sna.
Istraživači još od 1950.-ih godina proučavaju fenomen micanja očiju u snu. Spavači koji su se probudili iz živopisnih snova češće su pokazivali posebno pretjerane pokrete očiju, zbog čega je bilo lako pretpostaviti da su njihove oči vjerojatno pratile izmišljeni krajolik u snu.
Iako je tvrdnja razumna, hipotezu je eksperimentalno potvrditi. Većina se dosadašnjih studija oslanjala na ljude koji su nakon buđenja sami govorili o svojim snovima, što su istraživači povezivali s pokretima njihovih očiju – ali taj pristup ostavlja previše prostora za sumnju.
Drugi su istraživači istaknuli da se REM spavanje može dogoditi i bez sanjanja, posebice kod malih beba i kod ljudi s traumom mozga zbog koje vjerojatno nisu sposobni vizualizirati. S druge strane, možemo sanjati i bez ulaska u REM fazu spavanja.
Živčani odgovor na aktivnost koja se pojavljuje kada mozak više nije vezan za svijest
Brzo kretanje naših očnih jabučica ispod kapaka – opisano kao sakade – može jednostavno biti živčani odgovor na aktivnost koja se pojavljuje kada mozak više nije vezan za svijest.
Kako bi prešli preko poteškoća proučavanja neurologije ljudi koji sanjaju, znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu proučavali su miševe. Točnije, mjerili su aktivnost živčanih stanica u talamusu miša koje su odgovorne za usmjeravanje glave u određenom smjeru.
Kod budnih miševa, sakade se poravnavaju s pokretima glave dok se miševi kreću stvarnim svijetom. Usklađivanje pokreta očiju sa živčanim impulsima za smjer glave bio bi glavni dokaz u prilog hipotezi o skeniranju.
Tim je koristio male implantirane sonde za snimanje neuralne aktivnosti miševa, dopuštajući im da slobodno istražuju svoje okruženje dok su budni. U međuvremenu, niz kamera uhvatio je svaki pomak i treptaj njihovih očiju.
Senzori su nastavili snimati i kad su miševi utonuli u san. Osnovne vrijednosti neuralne aktivnosti i sakade uspostavljene tijekom razdoblja budnosti korištene su da se utvrdi koliko je vjerojatno da su pokreti očiju tijekom REM-a bili povezani s njihovim smjerom kroz mentalni svijet.
Njihovi rezultati pružaju prilično jasne, objektivne dokaze koji povezuju brze pokrete očiju miša i kontrolu njegovog mozga nad pokretima glave. Baš kao kad ste budni talamus daje upute koje predviđaju veće trzaje i pokrete očiju kod promjena smjera glave.
Sve to ukazuje na višu razinu koordinacije u mozgu tijekom REM faze sna koja nastavlja usmjeravati pokrete tijela kroz zamišljeni prostor.
Prema komentaru neurologa Cathrin Canto i Chrisa De Zeeuwa s Nizozemskog instituta za neuroznanost, čitanje pokreta očiju tijekom spavanja moglo bi pomoći pri donošenju terapija za poboljšanje pamćenja ili upravljanje traumom.
Također bi nam moglo dati bolji uvid u samu svrhu naših nesvjesnih lutanja. “Trzaji mišića, koji se također često javljaju tijekom REM faze spavanja, mogu biti povezani s unutarnjim znakovima smjera koje daju brzi pokreti očiju, a njihove analize mogu dati dodatne informacije o snovima”, pišu Canto i De Zeeuw.
Što se tiče onoga što bi miševi mogli vidjeti u svom umu dok spavaju, možemo zamisliti samo u najluđim snovima.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science, prenosi N1.
