Iako je Hrvatska proteklih godina povlačila milijarde eura iz EU fondova, industrijska proizvodnja teško se oporavljala od tranzicijskih dubioza iz 1990-ih i, osim časnih iznimaka (Đuro Đaković, Končar…), bila je više u padu nego u razvoju. Zašto, koji su uzroci – pojasnio je za Novi list prof. dr. sc. Ljubo Jurčić, professor emeritus s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
"EU fondovi nisu ni namijenjeni za povećanje domaće proizvodnje. Opće je poznato da u Hrvatskoj poljoprivredna i industrijska proizvodnja, kao temelji svakog nacionalnog gospodarstva, u najmanju ruku stagniraju, pa onda političari koristeći sliku velikog novca iz EU-a stvaraju nadu kod ljudi da će to ići za povećanje domaće proizvodnje. To je stvaranje iluzija i to nije korektno prema vlastitom narodu", kaže Ljubo Jurčić za Novi list, piše Darko Jerković.
"Naime, isključiva nadležnost Europske unije je izgradnja jedinstvenog europskog tržišta (i carinske unije), a ne europskog gospodarstva. Čijim će se proizvodima i u kojoj mjeri trgovati na tom tržištu ovisi o efikasnosti ekonomske politike svake zemlje članice. Ekonomska politika isključiva je nadležnost nacionalnih vlada, a ne EU-a. Zbog toga za ekonomsku politiku izvlačiti se na EU nije korektno. Ona je isključiva odgovornost nacionalnih vlada."
"Kao drugo, vladajuće politike od samog osamostaljenja Hrvatske prihvatile su (neo)liberalizam u gospodarskoj politici, »pametno« objašnjavajući narodu da će samo slobodno tržište sve dovesti u najbolji red. Zbog toga se nisu radile nikakve strategije ni planovi za razvoj Hrvatske u novim okolnostima", kaže Jurčić pa dodaje:
"Uz to, svjesno ili slučajno, instrumenti ekonomske politike bili su protiv razvoja hrvatske proizvodnje i hrvatskog gospodarstava u korist uvoza stranih proizvoda. Zbog toga se u Hrvatskoj ne isplati raditi, proizvoditi i izvoziti. Hrvatska je još uvijek talac takve politike. Novac iz EU-a dobro dođe da možemo trenutno malo više trošiti, ali uglavnom na uvozne proizvode. Hrvatski proizvodni kapaciteti za budućnost nisu se povećali."
Odgovorio je i na pitanje o tezi na koju su mnogi stručnjaci upozoravali, a to je da se država proteklih 30 i više godina ponašala kao kompanija koja ulaže u sve osim u proizvodnju.
"Ta teza stoji. Puno je se lakše igrati s poreznim stopama i raspoređivanjem proračunskog novca (populistički) i takve poteze proglašavati vrhuncem političke sposobnosti, ekonomskog znanja nego organizirati proizvodnju.
Proizvodnja traži puno više napora, znanja, organizacijskih sposobnosti i upornosti nego populističko vođenje ekonomske politike", kaže Jurčić za Novi list.
"Prebrzo i nepripremljeni otvorili smo se prema svijetu. Takvo otvaranje dovodi do dva efekta: efekt trgovine i efekt specijalizacije u proizvodnji. Efekt trgovine u najvećoj mjeri kroz uvoz se ostvario, a efekt specijalizacije u proizvodnji i povećanje proizvodnje događa se samo ako se država organizira i kreira ekonomsku politiku na temelju znanosti i struke. To se nije dogodilo.
Hrvatska ekonomska politika prekinula je vezu s hrvatskom ekonomskom znanošću. Taj je potez uništio i samu ekonomsku znanost i time dugoročno onemogućio kreiranje iole sustavne hrvatske razvojne gospodarske strategije i politike. To je i sada najveći problem kod izrade industrijske strategije. Nema kritičnog broja znanstvenika koji bi mogli napraviti kvalitetnu strategiju. Jednostavno Hrvatska ih nije trebala, pa su nestali", upozorava Jurčić.
