Užas, užas... Još sam pod tabletama za smirenje. Ne znam gdje mi je glava, a gdje rep. Plačem, nisam mogla spavati. Svašta mi prolazi kroz glavu - kroz suze nam govori radnica Osnovne škole u Prečkom koja je kobni petak bila u školi.
- To je bio dan kao i inače. Radile smo svoj posao, bio je zadnji dan škole. Osoblja uvijek nedostaje pa smo se odmah bacile na posao da sve stignemo obaviti do kraja radnog dana. Ali onda je sve krenulo. Zbog manjka ljudi, ne možemo imati stalno nekog na porti, a to je i jedan od razloga zašto se vrata škole na zaključavaju - govori dalje žena.
- Krenuo je vrisak, nisam znala što se zbiva. Ovo je škola, tu djeca trče, viču... A onda kad sam vidjela kakva je situacija bila sam van sebe. Počela sam vikati djeci da izađu iz škole. Hodala sam gore-dolje, nisam ni sama znala kuda idem. Samo sam vikala da izađu van. Djeca su dolazila sa svih strana, bila su u strahu i uplašena, a ja nisam znala što raditi. Samo mi je u glavi bilo da izvedem što više djece iz škole, da budu na sigurnom - opisuje dalje situaciju za 24 sata.
U jednom je trenutku vidjela napadača, koji je krenuo za njom.
- Bio je sav u crnom. To je potaknulo da izvedem djecu van. Znala sam da će se vratiti. U cijelom tom metežu sam vidjela i učiteljice kako izvode djecu van. A onda mi je pao mrak na oči. Do mene je došlo dijete koje je bilo ranjeno. Noge su mi se odsjekle. Nisam znala kako uopće funkcioniram - izgovorila je i zaplakala.
- Zgrabila sam to dijete i što više druge djece i odvela sam ih van. No kad sam ih zgrabila, vidjela sam njega. Imao je nož u ruci i krenuo je prema nama. Bio je nekoliko metara od nas. Nisam okretala glavu, samo mi je bilo važno da izađemo, da pobjegnemo. Uspjeli smo. Ne znam je li krenuo na drugo mjesto ili što, ali smo uspjeli izaći - rekla je.
Policija je, kaže , brzo stigla te su potom uhvatili napadača.
- Kad smo znali da ga više nema, odnosno da više nam opasnosti, vratili smo se u školu. Bilo je užasno. I sad me prođe jeza. To je bio kaos. Hitna je isto stigla, odveli su ih po bolnicama. Učiteljica koja je pomagala ranjenoj kolegici bila je također u šoku - rekla je.
Ubrzo su stigli i roditelji, a u školi su ostali samo radnici.
- Čistačice su ostale zatvoriti prozore. Policija je dugo radila očevid. Ljudi su se tresli od straha. Skoro cijelo osoblje završilo je po bolnicama. Da stvar bude gora sutradan su dobili poruke da moraju doći u školu jer imaju sastanak kriznog stožera. Zamislite, radnice koje su prošle cijelu tu situaciju, koje su doslovno spašavale živu glavu moraju biti na tom istom mjestu. To su žene koje su u šoku, koje ne mogu funkcionirati, a sad bi trebale normalno doći na sastanak - u šoku govori.
Uz to, kaže dalje, prvotno ih se tražilo da će morati dežurati u školi.
- Nakon šoka koji su doživjeli, spašavajući djecu i suočavajući se s prizorima užasa, od njih se tražilo dežurstvo u školi, unatoč stanju u kojem se nalaze djelatnici. Sve kolegice plaču, emocionalno su iscrpljene i nisu spremne za povratak na posao, a posebno ne za dežurstvo. Kada su upitale hoće li za vrijeme dežurstva biti prisutna i policija, dobile su odgovor da neće, nego bi trebale biti same. Kad je jedna kolegica tražila dodatno pojašnjenje, onda je tajnica rekla da su ih krivo shvatili. A vrlo dobro su znali što govore - tvrdi sugovornica 24 sata.
