Otrgnuti od zaborava godinu 1968? Nemoguće! Pa kako se može zaboraviti recimo oni dan 19. listopada, kad je najveća hrvatska sportašica 20. stoljeća, splitska plivačica Đurđica Bjedov u Mexico Cityu postala prvom hrvatskom pojedinačnom olimpijskom pobjednicom, osvojivši na 100 metara prsno prvu i jedinu plivačku zlatnu medalju za Jugoslaviju. Pa onaj burni doček u Splitu…To je jedna od ljepših slika iz te godine. K tomu, da se pohvalim, bio sam te 1968. u rodnoj kući Bedřicha Smetana u Litomyšlu i uživao uz zvuke njegove Vltave. To je isto jedna lijepa slika, za razliku od one u Zlatnoj Prahi s ruskim tenkovima na ulicama.
U Parizu demonstracije studenata i radnika, baš kao i u Mexico Cityju gdje smrtno stradava 200 studenata. Rat u Vijetnamu… Ubijen je Martin Luther King, borac za crnačka prava.
Nešto slično kao i danas, samo drugi celofan.
Kada smo već prolistali neke zemljopisne karte kroz proteste, ubojstva i ratove - u Splitu su neki momci svoj „bunt“ iskazali na najbolji mogući način; osnovali su vokalno – instrumentalni sastav Atlasi. I dok su te 1968. na Prokurativama u domaći glazbeni svijet poslane poruke poput Dalmatinske elegije, Dani ča i' nima, Moje suze, Razgovaram s morem… Atlasovci su izabrali malo žešće ritmove i pjesme od Creedenca, Haleya, Hendrixa, Dep Purplea; Proud Mary. Rock around the clock, The wind cries Mary, Soldier of fortune… I tako su ti splitski „vojnici“ sreću donosili mladima, zaljubljenima i sretnima na raznim pozornicama hotela, bašta i onih prostora koji su tražili nešto drugo. A Atlasi su bili nešto drugo, dobro. Nešto što su onda, a i danas tako zovu-Rock and roll! A kako uvijek postoje podijele, Atlasovci su izvodili pravi, nepatvoreni rock, sa srcem, dobrim vokalom i instrumentima - koji su u to vrijeme bili san snova; gitara Fender Stratocaster, Ludwig bunjevi, nezaobilazne Hammond orgulje. Naravno, uz sve one pomoćne stvarčice poput pojačala Marchall! A fino mi je jedan od članova objasnio: „Svi su instrumenti bili vrhunski, a pojačala - poput nekog boljeg današnjeg mobitela“. Šala mala uvijek dobro dođe, ali idemo ustvrditi nešto što bi mnogi potpisali i danas, nakon 52 godine; Atlasi su bili sjajna rock – grupa, krivci za mnoge lijepe večeri, susrete, poljupce, brakove-premda nikada nisu svirali na nekoj svadbi. Nisu bili đir „piraša“.
Sastav je često mijenjao postavu što zbog nemogućnosti pojedinaca da se uklope u zahtjevnu rock glazbu ili pak zbog obveza studiranja, ili obveza na radnim mjestima. Najdugotrajnija glazbena suradnja bila je između pjevača i gitarista Tonča Stipišića i basista Fiodora Matokovića, a trajala je od 1968. do 1976. godine, kada je sastav prestao s radom, zbog novih izazova u glazbi. Tonči Stipišić nastavio je karijeru kao pjevač i gitarist vokalno-instrumentalnog ansambla Novi Aspalathosi, a Fiodor Matoković i Vlado Pavić priključili su se Ansamblu 6. Ostali članovi sastava nastavili su svirati u drugim sastavima u Splitu.
Upornost i kvalitetno sviranje tijekom šest godina nije prošlo nezapaženo u Zagrebu, pa je ispred Saveza muzičkih udruženja Hrvatske, njen predsjednik Stjepan Mihaljinec osobno dodijelio Diplomu za estradnu djelatnost u Hrvatskoj, splitskom sastavu Atlasi.
Zanimljivo je da su u povodu 50-e obljetnice Atlasovci izdali knjižicu o sastavu, kao vrijedan dokument o jednom vremenu. Autor je Fiodor Matoković – Braco, uz vrhunsku likovnu obradu Fiodora i Marina Mihanovića. Sve fotografije su od članova VIS-a; Fiodor Matoković, Tonči Stipišić, Pero Matić i Matko Zorica.
Tu se spominju i svi članovi koji su prodefilirali i definirali nešto što prepoznajemo pod imenom VIS Atlasi; Vokal i gitara: Pero Matić, Tonči Stipišić Toni
Bas-gitara: Mislav Kukoč, Fiodor Matoković Braco, pok. Nenad Grubelić Neno
Bubnjevi: Silvio Goll Kevesić, Eugen Petrašić Genči, Stipe Bulić, Perislav Bonačić Peco, Orgulje: Joško Čelan, Franko Karaman, Ivica Kalebić, Ante Bezić Beza, Ante Mrak Toni, Obrad Ilijašević Harma, Vladimir Batinić Vlado, Hrvoje Tudor Hrco, Ivo Lesić, Plamenko Bavčević Prajo, Saksofon: Vladimir Pavić Vlado i Gitara: Matko Zorica.
Ako ovdje ne poslušate neke njihove pjesme - na radiju ih nećete čuti. Ne znam iz kojeg razloga?
Premda se jedna od pjesama zove Danas na radiju sam čuo!
