Gitara je instrument za muziciranje. Poput ostalih instrumenata. Gitara ima svoju povijest, ima svoju priču, a u rukama pravog majstora u stanju je ispričati nevjerojatne životne priče: od radosti, čežnje, zanosa, prkosa do ljubavnog čina. Pa i dalje! Ima ih raznih vrsta pa i oblika, s četiri pa do 12 žica. Oblik je u nalik broju 8. Ne nužno! Ali ono što je nužno za gitaru i što je čini jedinstvenim instrumentom, tumači su njenih mogućnosti, interpreti.
Ne bilo kakvi i ne bilo koji. Gitaru, doduše može svirati svatko: za veselo društvo, nekako najčešće, tek toliko da se potakne na pokret ili na pokušaj do kuda mogu ići prsti i glasnice. Gitaru se lako može naučiti svirati. Ovisi o potrebi svirača. Baš kao što se lako može naučiti i pjevati. Ali ipak postoje velike razlike između sviranja i pjevanja, odnosno vrhunskog vladanja instrumentom koji se zove gitara ili vrhunskog vladanja glasom, svejedno je.
I tu će se oni uporniji, ambiciozniji suočiti s činjenicom da je gitara samo po težini lagana. Filigransko umijeće je izvući iz tog naizgled jednostavnog instrumenta sve one tonove, izvući melodiju koja je u stanju preslikati, donijeti novi život, onakav kakav je u božanskim trenutcima zamislio čovjek. Jer glazba je stvarna i nestvarna, nedokučiva. A nestvarni su i prsti na žici gitare koji nam mogu ispričati ljubav, dramu, tragediju… iznijeti svojim zvukom i tonom osobnu zamisao pisca melodije i tumača.
A tumač je gitarist. Pravi, istinski gitarist je poput glumca, koji ulazi privremeno u tuđi život, da bi nam na sceni uprizorio priču. Nakon toga, on nužno mora izaći iz svijeta u koji je ušao da bi postao ponovno običan čovjek.
Umjetnik na gitari (ali onaj pravi!) ulazi u životnu priču putem gitare i nikada se ne vraća u stvarni život. Jer gitara je bajka-instrument koja svoj život traži upravo u tumaču. Ako njegovi prsti, dugogodišnjim radom i učenjem nisu u stanju proizvesti fantaziju, znači da je tumač instrument bez emocija, bez glazbene vizije. I iz tog razloga su gitaristički koncerti pokušaj da se doživi svemirska savršenost.
Neki su ipak to u stanju dočarati. A kad dočaraju, i oni su isto poput običnih ljudi, ali u njima će stalno i zauvijek živjeti glazba. Bez toga oni ne mogu biti; Petrit Ceku, Goran Listeš, Petar Čulić, Darko Petrinjak, Goran Krivokapić, Srđan Bulat, Al Di Meola, Gustavo Montesano ili pak Paco De Lucia, Carlos Santana, Neno Munitić, Pavle Kolarov, pa sve do Erica Claptona, Zlatka Brodarića, Natana Zlodre i tko bi sve nabrojio te čarobnjake. Bojim se da nekog od ovih naših ne mimoiđem.
I baš ovih dana, naiđem na internetu na jednog čarobnjaka kaštelanskog, kojeg sam stjecajem okolnosti upoznao kao Splitskog pupoljka. A bio je prepoznat za to priznanje radi svog rada, mara i puno je obećavao. Kažem obećavao, jer je u kratkom vremenu postao mladić koji izvršava obećanja. On je sjajan glazbenik, gitarist. Rođen je 2002., student je Glazbene akademije u Zagrebu (klasična gitara) u klasi prof. Darka Petrinjaka. Ime mu je Filip Mišković, već je imao niz značajnih nastupa (ne samo obećavajućih) već čarobnih. Ponešto slušao pa tako i zaključio! I tako primijetih da taj Filip, kojega ja zovem Fili, da se prijavio na natjecanje Koblenz international guitar competition Hubert Kaeppel 2020, koje se ove godine održava online zbog situacije s koronavirusom. Čitam da natjecanju mogu pristupiti svi kandidati na svjetskoj razini, bez dobnog ograničenja. Odvijat će se natjecanje u 3 kruga, te se sva tri moraju snimiti i poslati organizatorima koji će kasnije izvedbe objaviti na svojoj Facebook stranici. Sad je aktualna prva runda i on se prijavio (on line) .
Čitam da su u žiriju renomirani profesori koji su globalno poznatim među klasičnim gitaristima. Osim natjecanja festival obuhvaća i brojne koncerte velike gitarističke scene poput Davida Russella, Pavela Steidla, Marcina Dylla, Zorana Dukića, Aniello Desiderioa, Gabriel Bianco, Judicael Perroy, Petrit Çeku, Lukasz Kuropaczewski, itd.
Ništa se još ne zna, hoće li Fili proći. Meni , a i svima nama, važna je činjenica da se nazire uz poznatu splitsku školu gitare još jedno ime koje je vrijedno spomenuti. I drago mi je što sam upoznao Filija i sve one djevojke i mladiće, splitske Pupoljke koje sam imao zadovoljstvo predstaviti u svojoj radijskoj emisiji, a eto Filija i još neke druge predstavio je Ivo Kovačević. I nije mi žao. Dapače! Važno je da priča o Splitskom pupoljku ide dalje pa makar i kroz žice gitare. Pa Kakve!
