Tvrdnja kako je malo uspješnih žena teško bi se mogla potkrijepiti nekim valjanim dokazima. Ima ih na svakom koraku; u gospodarstvu, politici, umjetnosti, na velikim i malim ekranima. Upravo na ovom potonjem Jasmina Nikić, prisutna je gotovo tri desetljeća. Ali, lijepu voditeljicu i urednicu, poneki gledatelji još uvijek doživljavaju kao spikericu, voditeljicu festivala i zabavnih priredbi, zaboravljajući kako se u toj ulozi ne pojavljuje više godina. Malo je čak poznato širem gledateljstvu da je gospođa Jasmina dugi niz godina predavač na Zavodu za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
- Oduvijek sam imala dvije ljubavi: posao na televiziji i onaj drugi na fakultetu kao predavač, i ta dva posla do dana današnjega idu paralelno - veli Jasmina Nikić, voditeljica rado gledane emisije »Riječi, riječi, riječi«.
- U protekla tri desetljeća mnoge sam emisije radila, puno toga pamtim; od najava, festivala, informativnih emisija do čitanja tekstova, sinkroni- zacija... Dakle, sve ono što jedan govornik može proći. Emisija koju sada vodim i uređujem više je autorski posao i to su za mene nova iskustva koja su zgodna i koja me potiču. Pored toga stalno sam u dosluhu sa zaista čudesnim svijetom riječi.
Sada se jeziku i govoru na HTV-u poklanja znatno više pažnje. Nedavno je formirana i Služba za jezik i govor kojom rukovodite. Nazire li se govorni i jezični napredak kod TV-djelatnika?
I mimika govori
- Ja se barem nadam. Pa i sama serija »Riječi, riječi, riječi« koju radim s profesorom Ladanom, dio je tih mojih želja da se u program unesu sadržaji koji su neophodni i koji su zaista vezani uz medij kao što je televizija. Novinari i televizija, govornici i voditelji služe se govorom. Ne mogu drugačije. Dakle, to je nešto što je televiziji kao mediju jako naglašeno, zato nije nikakvo čudo što smo osnovali Službu za jezik i govor. Trebalo je čekati povijesni trenutak da se tako nešto napravi. Jezik i govor nedjeljivi su od radija i televizije kao medija. Ljudi nam dolaze s raznih fakulteta, a gdje se to uči kako govoriti za televiziju?
Ljudi često tu ne prave nekakvu čvrstu granicu?
- Jasno je da se i preklapaju ali jezik i govor su ipak dva odvojena svijeta, svaki sa svojim zahtjevima. Jer, netko može jako dobro pisati, može jezično biti korektan, međutim nema govorne vještine. I obratno, netko može biti govorno vješt ali ne znati jezik. Dakle, ne može jedno bez drugoga pa lektori i fonetičari brinu za svoj dio - lektor za jezik, fonetičar za govor.
Televizija ima nekakve svoje zakonitosti pa pretpostavljam da traži i nešto više od korektnog govorenja?
- Točno je. Kada sam rekla govor, to ne znači samo govorna vještina nego mnogo šire od toga, a to znači cjelokupnost, pojavnost na ekranima, to znači i gesta, to znači i mimika, to znači i onaj cijeli studijski prostor, kako ga osmisliti. Dakle, tako shvaćen govor... Mimika govori, kod nekoga tko ima prejaku gestu to nije dobro. U komunikologiji se zna da prenaglašena gesta nije dobra za mali ekran. Drugačiji je otvoreni prostor gdje se možete razmahati i glasnije govoriti a televizija ima nekakve svoje zakonitosti tako da se fonetičar bavi svim tim zakonitostima televizije kao medija.
Koliko Vam je govor, pored izgleda, pridonio da Vas ljudi uistinu prihvate kao drago lice s malih ekrana?
- Teško je ponekad kazati zbog čega nekog čovjeka prihvaćamo. Tu ima malo i onih neobjašnjivih stvari. Netko ima sve a nije prihvatljiv, a netko i nije baš perfektan a ipak ga publika prihvaća. Uz sve ono što možemo analizirati postoji i još jedan element kod televizije: to je ona čudesnost koja je neobjašnjiva.
Radite na fakultetu, na televiziji u Službi za jezik i govor a pored toga imate i svoju emisiju. Kako na sve stignete?
- Stvar je samo u želji. Ako se opustite na ništa nećete stići. Dan je kratak i jako dug. Ja se znam odmarati ali znam i protegnuti kada treba. Meni je kuća draga, volim dom, volim kuhati i uređivati stan pa onda ništa nije teško.
Uspijevate još uvijek biti moderno odjeveni a tu ne pomažu bakini recepti?
"Buka" u informaciji
- U modi je malo drugačije jer čovjek mora pronaći svoj stil a pošto je iza mene dugi niz godina, znam što želim. Tu ne eksperimentiram toliko. Išla sam za klasičnijim načinom, ne pretjeranim. Opet je tu moja profesija bila presudna. Ako se pojavim pred gledateljima i dajem neke informacije, vrlo je bitno biti praktično odjeven i sve mora biti u službi toga. Komunikolozi kažu da je to »buka« u informaciji, dakle nešto što nije dobro došlo, što je previše. E sad, ako vi gledate čovjeka koji je napadno odjeven onda jednostavno nećete čuti informaciju. Tu dakle trebate malo ublažiti taj dojam, zataškati da u prvom planu bude obavijest. U svemu je važna mjera. Pokušavala sam o tome uvijek voditi računa: mjera u razgovoru, u odijevanju, u broju nastupa. Mislim da sam to do sada uspijevala dozirati, rekla mi je Jasmina 1993. godine kad smo vodili ovaj razgovor.
A i ovaj podatak iz Enciklopedije HR-a nije zanemariv;
Nakon što je prošla audiciju na koju se prijavilo 1500 kandidata, buduća profesorica hrvatskoga jezika i književnosti te talijanskog jezika još tijekom studija počinje svoju bogatu karijeru na Radio-televiziji Zagreb kao spikerica televizijskih, ali i radijskih emisija. Vodila je informativni i zabavni program, novogodišnje emisije, sinkronizirala je dokumentarne filmove, izravno se javljala s atletskih natjecanja Mediteranskih igara u Splitu, a postala je i zaštitni znak festivala zabavne glazbe Split, za čije je vođenje godine 1970. nagrađena i međunarodnom nagradom Ondas. Tri godine poslije dodijeljena joj je i nagrada Premio Romagna. Kao vanjska stručna suradnica Odsjeka za fonetiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta utemeljila je predmet Govor masovnih medija i niz godina vodila govorne vježbe. Godine 1990. utemeljila je Službu za jezik i govor Hrvatske televizije kao stručnu pomoć fonetičara i lektora televizijskim profesionalcima, a službu je vodila do umirovljenja 2003. Svoju ljubav za jezik i govor potvrđuje i kao autorica i urednica mnogih emisija i serija o jeziku i kulturi govora, među ostalima i Ratni rječnik, Ispeci pa reci, Ča, kaj, što i Riječi, riječi, riječi.
