O njenoj genijalnosti, vrhunskoj interpretaciji gotovo je izlišno govoriti. S kojim i kakvim svjetskim glazbenicima i pjevačima je nastupala, nema potrebe govoriti. Onaj je žena puna energije, znanja. Iza nje stoje brojne pjesme koje su obilježile domaću ali i svjetsku scenu. Ona je pravi dragulj na našoj sceni. Dva puta sam imao čast s njim pričati i svaki put me oduševila prijaznošću. Ali, zadnji susret „uhvatio“ sam je u stanju gorčine. Bilo je to na IX. melodijama hrvatskog Jadrana na kojima je bilo dosta gužve, ali ne i onoliko skandala koliko je organizator priželjkivao. Jer, i skandali su (začudno) potrebni festivalima, čak i onda kada se na listi pjesama nađe i poneka dobra.
A takvih je te 2001. godine na Melodijama hrvatskog Jadrana bilo.
I Zdenka Kovačiček, sjajna pjevačica, bila je na bazenu Jadrana. Mnoge je to iznenadilo s obzirom na njen repertoar i glazbene afinitete. Prejaka je ona pjevačica da bi se upustila u utrku s brojnim zvjezdicama stvorenim preko noći. No, Zdenka je svojim nastupom ugodno iznenadila publiku.
Njena pjesma Na kraju ponosa, koju joj je povjerio Marko Tomasović, bila je tako dobro izvedena da joj je publika, nenavikla na takve pjevačke festivalske (i skladateljske) istupe, odgovorila iskrenim i pravim pljeskom.
Gotovo je bilo sigurno da će se pjesma Na kraju ponosa ponosno naći u društvu onih koje pretendiraju za nagrade. No, poznata pjevačica je s ovogodišnjih Melodija hrvatskog Jadrana otišla među prvima za Zagreb, a isto tako bila je i među prvim pjevačima koji su izašli na scenu, što je očiti promašaj organizatora. Jer, Zdenka Kovačiček nije početnica u pjevačkome svijetu, a njeno ime zasigurno znači mnogo više od većine onih koji su nastupili među zadnjih deset.
- Jednostavno ne mogu neke stvari shvatiti. Strašno sam razočarana. Najprije, nisam došla na taj festival po nagradu. Uskoro mi izlazi najnoviji CD, Cantus mi je sponzor i izdavač, i smatrali su da bi nastup na Melodijama Jadrana, posebice kad imam dobru pjesmu, koristio i novom CD-u i festivalu pa i meni. Vidjeli ste kako me je publika primila. To je fantastično, ali organizator za to uopće nije mario. Podcijenio je i pjesmu i mene. Ne znam kako bih to nazvala...Za početak kao laganu neprofesionalnost! S obzirom na to da su se prve večeri dijelile nagrade kapom i šakom, čudi me da bar žiri nije čuo tu pjesmu. Tko sjedi u tom žiriju? Meni to nije jasno - vidno uzbuđena potanko je govorila Zdenka o nepravdi koju su joj nanijeli organizatori ovogodišnjih Melodija hrvatskog Jadrana, dok su se pored nje u najnovijim krpicama šepurile zvjezdice hrvatske estrade.
Komercijalnost ne znači banalnost
Imajući u vidu Vaše veliko iskustvo i sami ste mogli ocijeniti da Vam na takvim manifestacijama nije mjesto. Festivali su odavno izgubili smisao da se na njima predstavljaju vrhunska glazbena djela i pjevači?
- Ne bih se mogla s vama u potpunosti složiti, premda je točno to što govorite. Ali festivali, ma tko ih organizirao, moraju biti mjesto na kojemu će se cijeniti vrijednost skladbe a onda i interpretacija. U pravu ste, ali to je onda žalosna činjenica. Nešto će se dogoditi i s tom publikom, ona će jednog dana sve to prekinuti. Vidite da publika zna ocijeniti što je dobra pjesma. Ja sam to osjetila, vjerujte mi.
Imam pred sobom listu bodova radio postaja, imam prijatelje u Splitu... Imala sam više glasova nego neki domaći pjevači koji su dobili nagrade žirija. Ponavljam, nikad nagrade nisam očekivala ni tražila ali mogla sam dobiti bolje mjesto. Festival je izgubio dignitet i onu težinu koju je imao nekada. Recimo, nitko mi nije rekao da se može pjevati uživo. Ja bih rado pjevala da sam to znala jer je meni to normalno i ljepše je. Tamo je bio cijeli raspad sustava i informacija. Od organizatora sam očekivala priznanje da sam uopće tamo.
Danas se u svijetu domaće zabavne glazbe više cijeni komercijalnost od genijalnosti. To su dvije suprotstavljene kategorije, premda bi trebale biti vrlo bliske, zar ne?
- Komercijalnost kao termin ne mora značiti i banalnost. Komercijalno je sve ono što se dobro proda. A prodati se može i dobra glazba samo ako se reklamira. Mene su smatrali nekomercijalnom pjevačicom. Ali činjenica je da sam sve što sam snimila i prodala. Nisam takva osoba koja traži, koja se bori svim mogućim sredstvima, koja urgira... Jednostavno sam se cijeli život bavila glazbom jer je to moj životni poziv, moje opredjeljenje. Bila sam pozivana na sve moguće festivale i gotovo na svakom sam dobila nagradu za interpretaciju ili neku od nagrada stručnih ocjenjivačkih sudova. Zato sam razočarana što se Zdenko Runjić kao vlasnik i organizator Melodija hrvatskog Jadrana ne sjeća mojih nastupa na festivalima u Splitu. To je tužno. U vrijeme kad sam nastupala, Splitski festival je imao posebne večeri, malo odmaknute od šlagerske glazbe…Imala sam zapaženih nastupa.
Ne žalim zbog žute ruže
Katkada i sami pjevate šlagere?
- Naravno. Ja ništa ne odbijam ako je dobro! Meni su ponudili Žutu ružu i ja sam je snimila. Nikada nisam zažalila. Ali to je bila krajnost u mojoj karijeri, jedna vrlo jednostavna ali lijepa pjesma, koja je imala zadatak da se približim široj publici nakon mog dolaska u Hrvatsku.
Žuta ruža dugo je vremena bila na top-listama i danas me mnogi po njoj pamte premda je prošlo trideset godina.
Kad ste već spomenuli godine, pa i tu Žutu ružu, valjalo bi malo osvježiti sjećanja starijih čitatelja, a i onih koji su tek počeli iskazivati interes za zabavnu glazbu, na Vašu pjevačku karijeru koja je započela davne 1957. godine. Iz tog perioda pjeva još samo Gabi Novak?
- Obično se ne vračam tako daleko, ne iz razloga što se govori o godinama. Ali, dajem vam za pravo da i mlađi nešto više saznaju o mojoj karijeri. Započela sam kao pjevačica 1957. godine i to je stvarno bilo jako davno. Najprije sam pjevala zajedno s Nadom Žitnik. Bio je to tada vrlo popularan duet »HANI«. Sedam godina smo bile zajedno, sve do 1964. godine. Potom smo otišle u Njemačku, snimale smo televizijske emisije i nastupale s velikim zvijezdama, i u Njemačkoj i Austriji. Pjevale smo na »Opatiji«, »Zagrebu«...
Kad sam se vratila u Hrvatsku, 1970. godine počela sam solističku karijeru. Odmah sam bila zapažena jer sam imala sreću da te godine pjevam na festivalu u Opatiji. Dobila sam prvu nagradu žirija s pjesmom MiIjenka Prohaske »Zbog jedne melodije davne«. Te godine snimila sam i prvi solistički singl...
Zamislite, tu prekrasnu pjesmu nitko nije želio izdati. Snimljena je tek prije osam godina.
Privatnost - nedodirljiva tema
Zanimljivo je da ste se kao pjevačica željeli okušati u svakom žanru glazbe od rocka, jazza do šlagera tipa Žuta ruža?
- Volim taj posao i to me drži u životu. Stjecajem okolnosti uvijek nađem jedan žanr koji volim i koji otkriva moje nove inspiracije i energiju. Jedno vrijeme sam nastupala s Boškom Petrovićem, pjevala sam soul, jazz-standarde. Imala sam rock fazu... Jednostavno sam se morala oprobati u svakom žanru. U vrijeme kad sam počela pjevati jazz nisam mogla preživjeti. Danas se ta vrst glazbe vraća, spada u kategoriju klasike. I kao što jedno društvo ima klasične programe u kazalištu i operi, tako bi trebalo biti i u glazbi. Međutim, imam osjećaj da naše Ministarstvo kulture ne podržava visoke glazbene kategorije.
Kakav je Vaš sud o hrvatskoj zabavnoj glazbi, je li ona na pravome putu?
- Hrvatska zabavna glazba je strašno bogata, ali ne postoje kategorije što je dobro, a što loše ili pak manje dobro i što je jako dobro. Jer kad neka banalna pjesmica postane hit ona se proda u velikoj tiraži, a to pak donosi novce. Novac može kupiti sve, puno članaka, puno medija... A čim ste vi puno u medijima publika to prihvaća jer ona ne zna kategorizirati dobru i lošu glazbu. Naprosto nema vremena, prihvaća ono što joj se nudi, uzima ono što joj se od ponuđenog sviđa.
Mediji su ti koji bi trebali napraviti tu kategorizaciju, onda ljudi s glazbenom naobrazbom. A upravo ti ljudi sve to zanemaruju jer su danas teška vremena. Šteta...
Osobno cijenim Vaš stav po pitanju nedodirljivosti privatnoga života. Ipak, predugo ste odbijali bilo kakav razgovor vezan uz tu temu, koja je, moramo i to ustvrditi, danas neopravdano prisutna u mnogim medijima. Ali ljudima ipak interesantna?
- Vjerujem da je to nekim ljudima interesantno ali meni nije. A onda, nije baš da se mediju nisu interesirali o mom privatnom životu. Nisam htjela o tome govoriti, a oni bi onda sami pročačkali nešto što je njima interesantno. Bila sam u braku s jednim Austrijancem. Brak je trajao osam godina. Željela sam se vratiti, vuklo me je nešto doma. Imam kćer od 18 godina izvan braka, samohrana sam majka. Čak je snimljen i jedan dokumentarac o tome. Privatni životi drugih ljudi me ne zanima. Možda mi nećete vjerovati, ali ja ne znam o mojim kolegicama u kakvim su statusima jer me to uopće ne zanima... Nimalo!
Uvijek sam se u životu tako ponašala. Nikada nisam razmišljala o sebi, precjenjivala se. Premda, u ovakvom poslu trebalo bi nešto od toga, moraš se stalno hvaliti. Taj dio našeg posla ne volim. Obožavam slušati i pjevati glazbu.
U tom smislu sam poslovna žena.
