Prije godinu i pol - u južnim dijelovima hrvatskog mora, prvi put na Sredozemlju spušten je na dubinu od tisuću metara najsuvremeniji uređaj za snimanje zvuka u podmorju. Podaci o zvučnim tajnama iz dubina koji su prvi put prikupljeni - od goleme su važnosti za proučavanje i zaštitu života u Jadranu.
Snimač zvuka znanstvenici treći put spuštaju dublje od tisuću metara. Mijenjaju baterije i diskove, a iako će se podaci s njih obrađivati mjesecima, već se zna da su kilometar ispod površine snimljeni i buka i glasanje dubinskih morskih bića, javlja HTV.
- Vidjeli smo da se tu nalaze sve vrste koje smo očekivali i jedno ugodno iznenađenje je zapravo koliko često pronalazimo ekolokacijske klikove Cuvierovih kljunastih kitova koji su vrsta koja se jako teško može vidjeti na površini kroz vizualne metode. Ali akustika nam pokazuje kako ih možemo često naći jer oni duboko rone i puno vremena provode u dubini, kaže dr. sc. Ana Širović sa Sveučilišta Texas A&M Galveston.
HARP snima iznimno visoke frekvencije, do ultrazvuka - 100 kiloherca, zato mu ne promiče pjev kitova i dupina koji se na tim visinama sporazumijevaju i orijentiraju. Bilježi i nijanse, poput zvižduka i kliktaja u dijalektima - točno se razaznaje jadranski od atlantskog i pacifičkog dupina. No duboko u moru ima i buke, najgora je od seizmičkih istraživanja, često pogubna.
- Svi se sjećamo kada je prije nekoliko godina u Hrvatskoj provedeno veliko seizmičko istraživanje bez ikakvog nadzora, bez ikakve studije utjecaja na okoliš. Znači, napravljena je zapravo jedna neka vrsta ekološke katastrofe za čije posljedice ne znamo kakve su, upozorava viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja doc. dr. sc. Draško Holcer.
Osjetljiv je uređaj u dubinama južnog Jadrana zabilježio buku nedavnih crnogorskih seizmičkih istraživanja, jer zvuk ne poznaje granice. Podaci dobiveni HARP-ovim snimkama jamstvo su da se svi budući naručitelji seizmičkih istraživanja u Jadranu ne mogu praviti da se ne zna što je u moru bilo prije i poslije njihovih istraživanja.
