[D]ušni dan je prošao. Za naše mrtve ne možemo puno toga učiniti. Molitva, svijeća i buket cvijeća. Fizički ih nema, ali će živjeti u nama sve dok je nas. Kasno je za žaljenjem onog što smo mogli, a nismo učinili. Naši se planovi nikad ne slažu sa onima koje Bog ima. Prevari nas život. Mislimo da imao vremena, ali nam on dokaže da ne razmišljamo ispravno. Ne, vremena najmanje imamo. Nikada ne znamo kada nekog vidimo zadnji put, ni kada će taj netko vidjeti nas posljednji put. A tko razmišlja na taj način? Uljuljamo se u lažnu sigurnost, vjerujemo da je nešto trajno, a nije. Život je kao svijeća na vjetru. Dah smrti uvijek nam je za vratom. Ne znamo kada će naše srce otkucati zadnje otkucaje. I koliko god mislili da je život dar, on to i jest, ali je prožet i gubitcima. Gubimo one koje volimo, na razne načine. Što onda? Suočiš se sa gubitkom, sa samom sobom. A ovo posljednje je najgore. Preispituješ samu sebe. Što sam mogla, a nisam uradila? Puno toga, previše toga. A mogla sam zagrliti jače, voljeti više, pokazati tu ljubav… Mogla sam toliko toga, ali nisam. Život je surov.
Žaljenje ne pomaže, prekrasno je za njega
Neprestana borba za egzistenciju, oduzima nam previše vremena. A ono malo što imamo, željni smo tišine, odmora, željni smo mira. Za neke prepuštene trenutke žalit ću zauvijek. Žaljenje ne pomaže, prekrasno je za njega. Jedino nam je preostalo da shvatimo prolaznost, da shvatimo da nam je vrijeme ograničeno. Oprostimo sebi sve propuste da bi mogli živjeti u miru sami sa sobom. Oprostimo i drugima, svima koji su nas povrijedili. Oprostimo radi svojeg mira. Okrenimo se prema živima. Za života, prijatelju, za života. To je tako moćna rečenica. Za života volimo, grlimo, ljubimo. Nismo vječni. Kad bi barem jednom dnevno pomislili da ćemo umrijeti, bili bi puno bolji ljudi. A današnje vrijeme je naprosto iznjedrilo sebičnost, beskrupuloznost, pomisao da nam je sve dozvoljeno. Ljude ne volimo i ne cijenimo. Neki se samo igraju ljudima, kao da su igračke. Za života me voli, jer kad umrem ne treba mi ništa osim molitve. Za života me nazovi, jer, kad me ne bude, ne žali sa onim neizgovorenim. Za života me zagrli, jer mrtvima zagrljaj ne treba. Za života prijatelju, za života budi čovjek. Za života dijeli ljubav, i nikad nemoj da te sustigne nečija suza. Za života budi utvrda ljubavi, a ne upakirana zvijer u ljudskom obliku.
Pogledajte što vam se nalazi u srcu? Med ili otrov? Ljubav ili mržnja?
Za života sam naučila da volim one koji me vole još više, a oni koji me grle i ne žele ništa dobroga, ti umru, iako su još živi. Takva smrt je najgora, vjerujte mi. Jednom kad me ne bude, ne treba mi cvijeće na grobu. Ne trebate plakati što sam otišla. Bila sam dio vašeg života, i to se jedino računa. Nisam bezgrešna, nisam bez mana. Živim onako kako najbolje znam. Volim onoliko koliko mogu, i koliko netko zasluži. Ako kod nekog ne mogu probuditi ono najljepše, ne želim probuditi ono najgore. Jer, moje srce je stvoreno da voli, stvoreno je da dijeli ljubav, a ne da bude okrutno.
Svatko da ono što ima, za života. Pogledajte što vam se nalazi u srcu? Med ili otrov? Ljubav ili mržnja? Sami birate što ćete biti, za života, prijatelju, za života.
