Ana Grgić Tomić, Marijo Curić, Rudi Štefan, Matija Bogdan, vrhunski hrvatski chefovi, okupili su se u zagrebačkoj Esplanadi. Naime, u Smaragdnoj dvorani održana je Gala večera te su dodijeljene vrijedne Raise the Bar stipendije.
Imena treće generacije dobitnika Stipendije Raise the Bar objavljena su prošli tjedan tijekom promocije novog izdanja gastronomskog vodiča Gault&Millau te dodjele godišnjih trofeja najboljim hrvatskim chefovima i restoranima. Jedan od vrhunaca večeri bila je dodjela kulinarskih stipendija mladim gastronomskim snagama.
Dobitnici su Monika Gubić (25), Rok Smonkar (22), Ante Kapović (19) i Marija Prša (19), tri chefa i jedna slastičarka, mlade ugostiteljske snage o kojima ćemo još puno čuti. Uz pomoći kulinarskih stipendija, oni će profesionalno usavršavanje nastaviti na poznatim svjetskim učilištima poput Ecole Ducasse i Le Cordon Bleu.
Razgovarali smo s 19-godišnjim Šibenčaninom Antom Kapovićem.
Tek godinu nakon što je završio Turističko-ugostiteljsku školu u Šibeniku, pred njim je blistava kuharska karijera.
Kuhanje i hranu oduvijek je volio, no profesionalni kuhar odlučio je postati kada je prvi put kročio u kuhinju restorana Pelegrini gdje je upoznao sve čari kuharske strasti.
Pitali smo ga tko su mu profesionalni uzori.
- Rekao bih, prije svega ljudi koje jako poštujem. Za mene su to ljudi koji imaju jasne svjetonazore, vode restorane, imaju originalne stilove vođenja kuhinje i prezentiranja gastronomije na način kojim bi ja volio raditi i krenuti. To ne znači da su za mene ostali kuhari manje dobri. Od svjetskih chefova bih izdvojio Massima Botturu, definitivno je moja zvijezda vodilja u ovom poslu.
Dobio si stipendiju projekta Raise the Bar, što ti to znači i gdje će biti tvoje usavršavanje?
- Trenutno smo u fazi konzultacija sa chefovima i gospodom iz Raise the bara koji će nam pomoći da odlučimo što je najbolje za nas. Meni osobno stipendija iznimno laska zbog toga što sam dobio priznanje za svoj rad i trud, a znači mi jako puno zbog toga što sam dobio jedinstvenu priliku za školovanje u najboljim svjetskim institutima koja u našem svijetu jako puno znači.
Vidiš li sebe u budućnosti u Hrvatskoj ili misliš da svoje ambicije profesionalno možeš ostvariti samo vani?
- Sebe u budućnosti vidim za dugotrajni život i karijeru mogu vidjeti samo u Hrvatskoj, no mislim da je edukacija u inozemstvu neizbježna za uspjeh.
Što ti je od jela najdraže pripremati ?
- Kuharu je teško reći jedno jelo, mislim da se to veže uz to kako se osjećaj svaki pojedini dan. No u svakodnevnom životu za sebe definitivno najčešće spremam tjestenine i rižote.
Je li tradicionalna dalmatinska kuhinja u opasnosti da je "otpušu" trendovi globalizacije?
- Ne, naprotiv mislim da vrijeme tradicionalne dalmatinske kuhinje tek dolazi. Možda u malo modernijem ruhu, no ovakvi kuhari širom Dalmacije garancija su da će tradicionalna dalmatinska kuhinja biti sve jača i bolja.
S obzirom na svoje godine, već si priznat u svojoj profesiji. Kako si to postigao?
- To mi jako laska, očito je početak rada priznat. Treba ostati skroman, ovo je samo jedan dobar početak i dobar put kojim bih volio nastaviti. Trudit ću se u budućnosti doći "rame uz rame" s najboljima.
Bilo kakvu nagradu u ovom poslu nije lako zaslužiti, ovaj posao se radi isključivo srcem jer bez toga ne možete opstati. Mi radimo kada svi vaši vršnjaci odmaraju i ljeti idu na kupanje, subotama izlaze..
Što ne voliš vidjeti u hrvatskim restoranima?
- Joj, puno toga još uvijek ima kritična masa jako loših hrvatskih restorana, no definitivno je najgore vidjeti loš servis, loše tretiranu, staru i stranu namirnicu, te serviranje tanjura kao iz prošlog režima - na listu salate i sa cijelom stabljikom peršina na svemu. To nikome nije u interesu.
S čim se još baviš osim kulinarstvom, koji su ti hobiji?
- Veliki sam hedonist pa se još dosta moji hobija veže uz ugostiteljstvo kao što su kava, kokteli, razni destilati i vina. Također bavim se kickboxom u slobodno vrijeme.
Uz okus, miris mi je najvažnije osjetilo pa sa, strastveni kolekcionar parfema.
