Za Dalmacija Danas piše dr.med. Andrea Botica spec.psihijatrica za Uglešić poliklinika & Klinika za psihijatriju KBC Split
Humanost (ljudskost ili čovječnost) je pojam koji ima dva značenja. Prvo, neutralno značenje odnosi se na ukupnost ljudskih osobina, kako pozitivnih, tako i negativnih. U tom smislu, humanost uključuje sve što čini čovjeka: njegove vrline, ali i njegove mane. Drugo, opće prihvaćeno značenje, odnosi se na vrijednosti humanizma i na ideale koji naglašavaju ono najbolje u čovjeku.
U tom smislu humanost se povezuje s težnjom za srećom i dobrobiti pojedinca i zajednice, s poštovanjem ljudskog dostojanstva, identiteta i života, kao i s pravom svakog čovjeka na slobodu.
Humanost je jedna od najplemenitijih osobina koju čovjek može posjedovati. To nije samo čin dobrote, već duboko ukorijenjena vrijednost koja se ogleda u spremnosti da se pomogne drugima bez očekivanja nagrade. Humani ljudi nesebično pružaju podršku, razumijevanje i suosjećanje. Njihova snaga nije u fizičkoj moći, već u velikom srcu i spremnosti da uvijek budu uz one kojima je pomoć potrebna. Upravo ta unutarnja snaga, iskazana kroz brigu za druge, temelj je istinske humanosti.
Kako biti human u svakodnevnom životu?
Pružanje pomoći drugima donosi dubok osjećaj ispunjenosti i unutrašnjeg zadovoljstva. Taj osjećaj se ne može kupiti niti mjeriti materijalnim stvarima. On dolazi iz spoznaje da ste nekome olakšali teret, uljepšali dan ili možda promijenili život na bolje. Humanost ne mora biti velika, zapravo, često se ogleda u malim gestama. To može biti osmijeh upućen neznancu, pomoć starijoj osobi pri prelasku ceste, iskreno slušanje prijatelja u teškom trenutku ili zauzimanje za nekoga tko je nepravedno tretiran.
U školama, obiteljima i zajednicama potrebno je poticati otvoreni dijalog, razvijati empatiju i od najranije dobi učiti djecu da prepoznaju i poštuju potrebe drugih. Odgoj za čovječnost ne počinje samo riječima, već svakodnevnim primjerima – kroz način na koji komuniciramo, kako rješavamo sukobe i kako pokazujemo brigu za slabije i ugrožene. Djeca koja odrastaju u okruženju koje njeguje vrijednosti solidarnosti i poštovanja, s vremenom postaju odrasli koji grade bolje, humanije društvo.
Humanost nije nešto što se podrazumijeva niti što se stječe jednom zauvijek, ona se gradi svakodnevno kroz male, ali dosljedne geste empatije, razumijevanja i poštovanja prema drugima. Društvo u kojem je ugodno živjeti ne nastaje slučajno; ono je rezultat zajedničkog truda svih članova zajednice da njeguju međusobnu brigu i solidarnost.
Istina je da je ponekad teško biti human, odnosno čovječan. U trenucima slabosti često se opravdavamo riječima: "samo smo ljudi", pritom misleći na svoje mane. No, upravo ta spoznaja o vlastitim manama trebala bi nas potaknuti na razmišljanje i na propitivanje vlastitog ponašanja i vrijednosti koje živimo.
Humanost nije apstraktan pojam, to je svakodnevni izbor. Biti human znači biti svjestan drugih, suosjećajan, spreman pomoći i razumjeti, i onda kada je najteže. Iako možda nije uvijek lako postupati humano, upravo u tim trenucima pokazujemo svoju pravu ljudsku vrijednost.
U svijetu koji se često suočava s nepravdom, sebičnošću i ravnodušnošću, humanost je put ka boljem društvu. Zato je važno da je njegujemo svakoga dana, kroz mala, ali iskrena djela koja čine razliku.
Razvijajući humanost u sebi, gradimo ne samo boljeg sebe, već i pravednije, toplije i sigurnije društvo za sve. Naša djela ostavljaju trag u sadašnjosti koju živimo i u budućnosti koju ostavljamo drugima. Jer samo tako čovječnost prestaje biti riječ i postaje način života.
“Ne smijete izgubiti vjeru u humanost. Humanost je ocean; ako se zaprlja nekoliko kapi oceana, ne postaje cijeli ocean prljav.” Gandhi
