- Imala sam vrlo teške prognoze, no snagom sam se svojega karaktera dignula iz invalidskih kolica. Sad vodim bitku za lijevu ruku, za svoju samostalnost jer nisam lijenčina, želim se vratiti na posao, pridonositi, a ne biti invalid na državnim jaslama. Međutim, za tu je borbu potreban novac, a mene nitko ne pita kako preživljavam nakon 15 mjeseci bolovanja i golemih troškova. HZZO, naime, ima svoje pravilnike, cjenike, standarde i propise koji ograničavaju prava na toplice, fizikalnu terapiju i lijekove. Iza tog brda papira skriva se bolna istina: čovjek je dijagnoza, dijagnoza ima svoju šifru, za tu ti šifru pripada nešto, ali ako to nešto nije ni izbliza dovoljno da ti se vrati život kakav zaslužuje osoba u 40-ima, e... onda nisi imao sreće. Tromi će sustav prihvatiti tvoju invalidnost i ti ćeš nadalje živjeti na državnim jaslama. Činjenica da bi u konačnici bilo jeftinije platiti liječenje do ozdravljenja nikoga ne zanima – ti si samo dijagnoza, više nisi čovjek.- Riječi su to Kornelije Livaje, novinarke i urednice na Radio Dalmaciji, piše Glas Slavonije.
Ovu 46-godišnju Osječanku je ljubav iz Osijeka, u kojem je 15 godina radila na Slavonskom radiju, odvela u Split, gdje je sve do listoada 2016. radila kao novinarka i urednica na Radiju Dalmaciji. Svestrana, dobro obrazovana, društvena, bez dlake na jeziku, originalnoga stila i nastupa, Kornelija je sigurno koračala kroz život.
Obožavala je svoj posao, imala pokraj sebe srodnu dušu, nikada nije pobolijevala... Sve do kobne večeri 6. listopada 2016. u 22 sata, kada joj se, dok je opušteno gledala TV s mužem, život okrenuo naglavce.
Doživjela je masivni moždani udar koji joj je uništio kompletnu motoriku lijeve strane tijela. Dijagnoza: hemipareza lijevo, narodski: oduzetost lijeve strane. Dok su mislili da je bez svijesti, čula je doktore kako prognoziraju najgore. Već je tada, dok je polumrtva ležala u sobi punoj medicinskih aparata, obećala samoj sebi: Nema predaje!
Bio je to krik
O onome što je slijedilo nakon toga mogla bi se napisati knjiga i onda prema njoj snimiti film. Knjiga i film prikazivali bi junakinju koja je nedugo nakon moždanog udara uzela mobitel u ruku koja joj je ostala poslušna i počela pisati objavu za objavom na svojem FB profilu. Bilo je teško shvatiti o čemu piše, objave su bile prepune tipfelera, nerazumljive, zbrkane... No bile su krik! Svi smo ga čuli. I svi smo zadivljeno pratili tu borbu za opstanak, za oporavak, za povratak vjere u Boga i ljude... Kornelija, drugo ime za hrabrost.
Dala je obrijati glavu, izgledala je kao G.I.Jane, vojnikinja koja će dobiti sve bitke. Crvenim je ružem i crvenim noktima istodobno pokazivala kako se ne kani odreći svoje ženstvenosti. Svi su joj se divili: liječnici, fizioterapeuti, drugi pacijenti, muž, sestra, prijatelji... Postigla je nemoguće.
Trudila se više od svih u bolnicama, u toplicama, na neurorehabilitaciji robotikom u Dubrovniku, svakim je danom radila s fizioterapeutom, satima se penjala i spuštala stubištem svoje kuće dok su je susjedi bodrili s prozora... Znali smo sve – ogolila se pred sobom i drugima pišući o svemu na Facebooku. U jednom trenutku više nitko nije sumnjao. Kornelija će pobijediti u ratu protiv bolesti.
A onda, prije neki dan, nekoliko gorkih rečenica. “Kada si u ovim godinama još mladim, no zrelim, nitko ti neće pomoći. Za ljude mojih godina nitko nema sluha ni potrebe pomoći nam, mi smo od svih otpisani... Koga briga? Nikoga, vjerujte”.
Srećom, tomu nije tako. Njezini su prijatelji odmah pokrenuli humanitarnu akciju “Za Korni – nisi sama!”, kojom joj žele pomoći u prikupljanju novca za nastavak rehabilitacije. Pridonesite i vi, koliko možete, jer ljudi poput Kornelije inspiriraju ostale da i sami budu uporniji, odlučniji, hrabriji, bolji ljudi.
I VI MOŽETE POMOĆI
Svoju donaciju za Korneliju Livaju možete uplatiti na IBAN: HR4023300033243222016 Splitska banka (s napomenom: Za Korni – nisi sama!).
