Prema brojnim nedavnim znanstvenim radovima, mikroplastika – sitni komadići otpada veličine od jednog mikrometra do pet milimetara – nalazi se doslovno posvuda u prirodi.
Čini se da je već prodrla i u naša tijela, jer su je istraživanja otkrila u arterijama, reproduktivnim organima, pa čak i u mozgu.
Teško je uopće pojmiti koliko smo svakodnevno izloženi plastici. A sada postoji još jedan izvor: prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Journal of Hazardous Materials: Plastics, istraživač s Griffith Universityja Xiangyu Liu i njegovi suradnici otkrili su da uobičajena ambalaža, uključujući sveprisutne jednokratne čaše za kavu, može otpuštati velike količine mikroplastike kada se zagrijava – što se događa svaki put kada se u njih ulije vrući napitak.
„Kako se temperatura tekućine u posudi povećava, općenito se povećava i oslobađanje mikroplastike“, istaknuo je Liu, prenosi N1.
Meta-analiza 30 znanstvenih studija
Nakon početne meta-analize 30 recenziranih znanstvenih studija, utvrdili su da se „količina oslobođene mikroplastike kretala od nekoliko stotina čestica do više od osam milijuna čestica po litri, ovisno o materijalu i dizajnu“.
Zatim su proveli vlastiti eksperiment. U istraživanju koje je uključivalo 400 čaša za kavu i tekućine različitih temperatura – od ledenih (5 °C) do vrućih (60 °C) – pokazalo se da temperatura ima iznimno snažan utjecaj na količinu oslobođene mikroplastike.
Ostavljanje pića da stoji satima imalo je znatno manji učinak od „početne temperature tekućine u trenutku kada prvi put dođe u dodir s plastikom“. Papirnate čaše s plastičnom unutarnjom oblogom ispuštale su manje mikroplastike od potpuno plastičnih čaša, neovisno o temperaturi, javlja Futurism.
Istraživači su izračunali da ispijanje samo 3 decilitra vruće kave iz potpuno plastičnih čaša može rezultirati unosom čak 363.000 čestica mikroplastike godišnje.
Mnoge nepoznanice
Iako to zvuči zabrinjavajuće, važno je uzeti u obzir određene ograničavajuće čimbenike prije nego što se zauvijek odreknemo jutarnje kave iz omiljenog kafića. Kao što je Liu naglasio u tekstu za The Conversation, još uvijek ne znamo koliko se dugo mikroplastika zadržava u ljudskom tijelu.
Točno mjerenje količine tih čestica u tijelu također se pokazalo iznimno zahtjevnim. Primjerice, The Guardian je nedavno objavio istragu koja je ozbiljno dovela u pitanje neke studije o prisutnosti mikroplastike u ljudskom tijelu. Stručnjaci su upozorili da bi rezultati mogli biti posljedica kontaminacije uzoraka, što je potaknulo veliku raspravu o vjerodostojnosti tih nalaza.
Drugim riječima, dio alarmantnih istraživanja na koje nailazimo mogao bi predstavljati lažno pozitivne rezultate, što dodatno naglašava koliko još malo znamo o mikroplastici i njezinu utjecaju na zdravlje.
„Ovo nas doista prisiljava da preispitamo sve što mislimo da znamo o mikroplastici u tijelu“, rekao je kemičar Roger Kuhlman za The Guardian. „A ispada da ne znamo gotovo ništa. Mnogi istraživači iznose izvanredne tvrdnje, ali ne nude ni osnovne dokaze.“
Unatoč tome, Liu smatra da je, dok čekamo jasnije odgovore, „dobro biti svjestan mogućih izvora mikroplastike u svakodnevnom životu“.
Istraživač je ponudio i nekoliko savjeta kako navike ispijanja kave ne bi dugoročno negativno utjecale na zdravlje.
Koja je najbolja opcija?
„Za vruće napitke najbolja je opcija korištenje višekratnih čaša od nehrđajućeg čelika, keramike ili stakla, jer ti materijali ne otpuštaju mikroplastiku“, napisao je. „Ako se već moraju koristiti jednokratne čaše, naše istraživanje sugerira da papirnate čaše s plastičnom oblogom općenito ispuštaju manje čestica od potpuno plastičnih čaša, iako nijedna opcija nije u potpunosti bez mikroplastike.“
Liu je također upozorio da, budući da je toplina ključni čimbenik koji potiče otpuštanje plastike, treba izbjegavati ulijevanje kipućih tekućina izravno u plastične ili plastikom obložene posude.
„Razumijevanjem načina na koji toplina i izbor materijala međusobno djeluju, možemo dizajnirati bolje proizvode i donositi pametnije odluke za našu svakodnevnu dozu kofeina“, zaključio je.
