Da se nalazimo na nekom od japanskih otoka, vrlo vjerojatno ne bi ni pisali o ovoj temi.
No, znamo li u Hrvatskoj svi za bonsai? Da moramo birati odgovor, on bi bio kratko i jasno - ne. I ne bismo pogriješili. No, u Kaštel Novom se krije vrt Andrije Zokića, koji već duži niz godina uzgaja bonsaije.
U najkraćim crtama, bonsai je živo minijaturno stablo u posudi koje je izradio bonsai umjetnik. Svakako previše nepoznanica te smo se odlučili zaputiti prema pretposljednjem Kaštelu te doznati nešto više o ovom egzotičnom zanatu.
"Početnik ga sigurno ne bi prepoznao, tako da su mi trebale godine da naučim pronaći dobar materijal"
Andrija ima 44 godine, učitelj je likovne kulture, a hobi mu je fotografija i naravno - bonsai.
- Nije svako stablo u posudi bonsai, ono to postaje kad stekne vlastiti unutarnji život, kad imamo osjećaj da je dobilo dušu - odmah nam je kazao na početku druženja ovaj Kaštelanin.
Prvi kontakt s bonsaijem mu je bio za vrijeme studija.
- Ljubav se dogodila kada sam prvi put vidio bonsaije Waltera Palla, umjetnika iz Njemačke čija su stabla bila definitivno drugačija od svih bonsaija koje sam do tad vidio. Njegovi bonsai su bili izrazito prirodnog karaktera, nisu izgledali kao da ih je napravio čovjek, nego kao da ih je sama priroda oblikovala. Ta drveća su imala izrazitu umjetničku snagu u sebi. Također sam bio očaran njegovom sposobnošću da odabere bonsai posudu koja je u odličnoj harmoniji sa stablom. Spletom okolnosti postao sam njegov učenik i dalje učim od njega - ponosno nam priča Andrija o svom učitelju.
Materijal pronađe u prirodi.
- To je zakržljalo stabalce ili grm koje je dobilo pečat vremena i kojeg su oblikovale razne prirodne nepogode dekadama unatrag. Dobar materijal posjeduje zanimljiv karakter i često ima stare ožiljke iz prošlosti koji mu daju patinu i stvaraju osjećaj iskustva na budućem bonsaiju. Uopće nije jednostavno pronaći pogodan materijal i on u prirodi niti malo ne podsjeća niti na bonsai niti na stabalce. Početnik ga sigurno ne bi prepoznao, tako da su mi trebale godine da naučim pronaći dobar materijal - kazuje nam.
Hortikulturni dio uzgoja nije izrazito kompliciran. Međutim, umjetnički dio je kompleksan i on konstantno evoluira.
- Slično je kao što svatko tko dobije boje u ruke može naslikati sliku, ali nije jednostavno naslikati sliku koju možemo nazvati umjetničkim djelom. Smatram da svatko koga zanima može uživati u bonsaiju kao hobiju isto kao što slikanje može biti svakome hobi i nema potrebe da svatko ima ambiciju postati umjetnikom - mišljenja je.
Dugotrajan proces izrade
Proces izrade bonsaija traje minimalno pet godina u prosjeku.
- Postoji više načina izrade bonsaija (iz sjemena, rasadnika, prirode … ). Ja ću opisati najpopularniji i ujedno način iz kojeg u pravilu nastaju najkvalitetniji bonsai, a to je od sirovog materijala iz prirode (yamadori). Bonsai se može napraviti od bilo koje drvenaste vrste, a kod nas u Dalmaciji su najpogodnija divlja maslina i bjelograb. Nakon što smo pronašli dobar materijal i donijeli ga kući potrebno ga je orezati tako da stvorimo dobar temelj za budući bonsai. Tu već donosimo prve estetske odluke jer dobar materijal je u pravilu veoma kaotičnog i divljeg izgleda pa je potrebno odstraniti sve suvišne grane i dijelove korijena. Nakon stvaranja kvalitetnog temelja sadim stablo u kašetu i ne diram ga dok ne vidim da je postalo veoma zdravo i spremno za daljnju obradu - opisuje nam.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Iduća faza je oblikovanje novo izraslih grana.
- To činimo tako da ih omotavamo bakrenom ili aluminijskom žicom. Ožicanu granu je jednostavno oblikovati i usmjeriti u pravcu kojem želimo i ostavimo tako dok ne primijetimo da žica urasta u granu (to može već biti usred prve iduće vegetacije). Skidamo žicu i grana ostaje u onom obliku kojeg smo htjeli. Potrebno je idućih godina orezivati grane kako bi se dobila gušća krošnja i kako grane ne bi otišle van željene konture. U jednom trenu potrebno je stablo presaditi iz kašete u pogodnu bonsai posudu. U biti se radi o tehnikama koje se koriste kod voćarstva, ali cilj nije plod nego estetika - objasnio je Andrija.
Pionir hrvatskih bonsaista prepoznatih na Zapadu
U usporedbi s nekim drugim zapadnim zemljama, bonsai nije veoma popularan u Hrvatskoj, iako je postojao jedan uzlet scene prije petnaestak godina.
- Bonsai scena na Zapadu je u posljednjih dvadesetak godina u snažnom usponu i zbilja tad kad sam počinjao s ovim ne bih mogao vjerovati da će ovoliko evoluirati. Prije nego sam se počeo baviti bonsaima bilo je uzgajivača u Hrvatskoj koji su se tim bavili i neki više neki manje ozbiljno. Petar Vrgoč je bio jedan od uzora tada, međutim ako govorimo o bonsaistima iz Hrvatske koji su prepoznati na Zapadnoj bonsai sceni, onda jesam jedan od pionira - govori nam.
Unatoč što u bonsaije ulaže ogroman trud, od njih ipak još uvijek ne živi.
- Radim u školi kao učitelj likovne kulture. Prodam i pokoji sirovi materijal, kako bi pokrio troškove bavljenja bonsaima. Moglo bi se živjeti od bonsaija, ali je potrebna hrabrost da se posvetim samo njima. Također, nužno bi bilo putovati po inozemstvu i održavati radionice jer je scena tamo mnogo jača i puno se više ulaže u bonsai. Živjeti od bonsaija i biti samo fokusiran na Hrvatsku mislim da bi bilo nemoguće u ovom trenu - rekao nam je.
Andriji su u danu malo 24 sata.
- Pošto je bonsai živo stablo postoje ciklusi i moj dan se razlikuje svako godišnje doba. Pokušavam uskladiti posao u školi sa bonsaima i to mi je sve teže jer bonsai traže pažnju i da se radi na njima, a isto tako i rad u školi traži energiju. Provodim dosta vremena u vrtu i u svom studiju gdje ih pomalo kroz godine oblikujem - kaže nam Andrija.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
"Želim raditi na novim vrstama i istraživati nove stilove"
Upitali smo ga je li ga prepoznala lokalna zajednica.
- Da budem iskren nisam se previše ni trudio biti prepoznat u lokalnoj zajednici. Ljudi putem društvenih mreža saznaju za mene i ponude mi suradnju. Uglavnom se to odnosi na izložbu. Rijetko pristajem na njih jer i za najmanju izložbu su potrebne pripreme pojedinog stabla i čitava organizacija. Posljednjih nekoliko godina sam imao mini izložbe s 5-6 bonsai u Splitu u Adriatic Social Club, jer mi se sviđa taj ambijent u koji je uložena pažnja oko čitavog vizualnog identiteta i glazbe koja se tamo pušta. Imam okvirni dogovor za koji mjesec održati izložbu u Splitu u Smartspace - najavio je.
A evo kako prosječni Kaštelanin reagira na bonsai...
- Uglavnom je začuđen, ali dobijem lijep feedback koji mi je poticajan. Ja vidim mane i puno toga što trebam popraviti u budućnosti - kaže nam.
Na kraju nam je otkrio planove za budućnost.
- Želim napredovati u ovom poslu i podignuti kvalitetu za nekoliko stepenica. Želim raditi na novim vrstama i istraživati nove stilove. Volio bih putem videa i fotografije prikazati bonsai priču iz nekog novog kuta - zaključio je Andrija Zokić.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
