Nakon što smo razgovarali s predsjednikom Udruge pomoćnika u nastavi, Ivanom Milatićem red je došao i na razgovor sa samim pomoćnicima u nastavi koji djeluju pri Gradu Splitu i SDŽ kako bismo vam iz prve ruke pružili uvid u probleme s kojima se bore iz godine u godinu.
Nakon početnog problema na samom početku školske godine i potrebom za većim brojem asistenata odnosno pomoćnika u nastavi za učenike s poteškoćama u razvoju na području grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije kada su odgojno-obrazovne ustanove za pomoćnicima 'vapili' i putem društvenih mreža, manji broj učenika u školskim klupama još uvijek sjedi bez njih.
Poražavajuća jest zasigurno i prošlogodišnja brojka od čak četiri tisuće učenika koja nisu dobila potrebnog pomoćnika, a njihova pomoć im je itekako bila potrebna jer podsjetimo pomoćnici djeci znače sve - oni su im i psiholozi, logopedi, socijalni pedagozi pa čak i prijatelji koji znaju kada je 'njihovom' djetetu loš dan.
Ti isti prijatelji vašeg ili nečijeg učenika, djeteta, još uvijek imaju najveći problem s financiranjem koje osiguravaju različiti izvori (lokalne uprave, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, projekti EU). Unatoč važnosti ovog zanimanja, pomoćnici u nastavi imaju mizernu plaću od koje uspiju (?!) pokriti osnovne troškove života, njihov posao nije stalan, traje koliko i školska godina, svake godine se prijavljuju na natječaje, ne postoji određena satnica pa je ona negdje malo viša negdje malo manja, a financiranje plaća ovisi o gore spomenutom što ostavlja prostora i za manipuliranje.
Ovo su samo neki od 'vrištećih' problema koji bi se riješili doradom Pravilnika o pomoćnicima u nastavi na način, kako nam upravo sami pomoćnici govore (jer oni su ti koji ipak najbolje znaju kakav je točno njihov status), da taj Pravilnik propisuje i obveze i zaštitu pomoćnika što trenutno nije slučaj. Ako pročitate pravilnik o PUN primijetit ćete da asistenti imaju jako puno obaveza, a uistinu malo prava. Kada bi bile definirane kazne za kršenja prava, bilo bi drukčije, smatraju. Također, nadaju se kako će ovaj projekt 'S pomoćnikom mogu bolje' koji je pobudio dosta pažnje, nakon početnog uhodavanja, u pozitivnom smjeru senzibilizirajući širu javnost na specifičnu problematiku, postati napokon projekt u kojemu će svi članovi koji su uključeni u njega biti zadovoljniji, od samog učenika, preko roditelja do ključne osobe - pomoćnika u nastavi.
"Grad i županija odvajaju za nas koliko su u mogućnosti, ali njima je sve šta nam daju puno, a nama je malo,..."
Učenika odnosno djece s poteškoćama u razvoju iz godine u godinu sve više i njima je pomoć pomoćnika potrebna. Kako poboljšati njihov status, što mogu učiniti gradovi, županije, a što nadležno Ministarstvo te što bi se trebalo promijeniti s novim Zakonom koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2024.godine, u našem razgovoru otkrili su nam pomoćnici u nastavi koji djeluju pri Gradu Splitu i SDŽ.
Petra Dragičević, koja kao pomoćnica u nastavi radi već šest godina u OŠ Strožanac, a čiju plaću financira županija, kazuje nam kako se za ovaj posao odlučila jer ju ispunjava i veseli, usprkos nekim težim momentima.
„Odličan je osjećaj pratiti napredak djeteta iz dana u dan. Nekad su to sitnice, nekad veće stvari, ali čine me sretnom.
Procjena stručne službe je bila da ćemo dijete i ja funkcionirati i uistinu su dobro procijenili s obzirom na to da zajedno idemo u školu već 4.godinu za redom.
Nije fokus samo na nastavi i učenju. Potrebno je druženje, šetnje, priče, neke naše izmišljene igre, smijanje… Bitno je da se dijete u vašem prisustvu osjeća dobro, prihvaćeno i opušteno. Da vam se može povjeriti, da zna da ste tu i kad je dobro i kad je teško. Jednostavno ste mu podrška u nastavnom procesu i općenito kroz školovanje, razvoj socijalnih vještina.. Neka obična druženja i interakcija s vršnjacima, usmjeravanje. I na kraju balade dijete u meni dobiva prijatelja, što je bitno. Osobu od povjerenja“, pojašnjava nam svoju ulogu u životu učenika kojemu pomaže.
Smatra da bi njihove plaće trebale biti veće „jer teško PUN/SKS koji prati dijete u 1. osnovne može živjeti od otprilike 3.000 kuna“.
„Ne trebamo pričati o troškovima života i poskupljenju svega. U višim razredima plaće se penju na oko 4.000 kuna, a realno sve je to malo s obzirom na vrijeme u kojem živimo.
Grad i županija odvajaju za PUN/SKS koliko su u mogućnosti, zahvalila bi i gradonačelniku Puljku i županu Bobanu na suradnji. Ali njima je sve što nam daju puno, a nama je malo iako moram priznat da su se i Grad i županija ovu godinu dodatno potrudili, pa tako gradski pomoćnici imaju 40 kuna po školskom satu dok županijski PUN rade za 35. Novost je da će nam i ovu godinu preko županije biti isplaćeni troškovi prehrane čime smo skoro izjednačeni s gradskim PUN/SKS. Nismo svi izjednačeni, međutim očito je da napredujemo i cijenim trud svih onih koji su nam izašli u susret.
Ministarstvo preko ESFa daje 711 eura bruto po PUN/SKS, što je oko 550 eura neto i nama je to premalo.
Gornje granice sufinanciranje od strane osnivača nema, međutim stanje je ovakvo kakvo je – šaroliko. Postoje kolege u RH koji i dalje rade za 25kn/h, tako da je ogromna razlika u plaćama. Trebali bi biti svi jednaki. A ne da ti plaća ovisi o tome gdje živiš. Pa djelatnici istog trgovačkog lanaca imaju istu plaću bez obzira žive li na otoku, u nekom selu ili većem gradu“, kazuje nam Petra.
Znači broj školskih sati mjesečno pomnožimo s cijenom školskom sata i vrlo lako izračunamo njihovu plaću.
Kako je i sama Petra kazala, šarolike su, nema fiksne ili konkretne cifre dok su za vrijeme praznika na godišnjem odmoru koji je plaćen. Međutim, najveći problem je i dalje taj što sa zadnjim danom školske godine prestaje i njihov ugovor o radu i završavaju na birou.
„Pa onda sve ispočetka na jesen.. Neizvjesnost je izrazito naporna, naknada s biroa mala, a naš status je očajan“, govori te dodaj da je sreća što se barem uvažava njihova želja plus želja roditelja i učenika da prate jedno dijete.
„Srećom pa se uvažava naša želja da pratimo jedno dijete. Naravno u suradnji s roditeljima i stručnom službom. Ako dijete i PUN/SKS dobro funkcioniraju nema potrebe da se to prekida i da se svaku po god traži netko novi. Djetetu treba stabilnost, zašto komplicirati ako je sve u redu“, pita se pa se opet osvrće na probleme na koje svi PUN nailaze.
"Jasno mi je da nismo jedini problem u državi, ali nije mi jasno kako se u 15 godina problem ne može riješiti"
„Nejasno je zašto naš status nije reguliran, jer vidimo da nažalost raste potreba za PUN/SKS, a uz to bi se trebalo malo brže rješavati sve ostalo. Ovako smo u međuprostoru zaglavili.
Kakav je to posao di mi moramo svaku godinu moljakati osnivače povišice? Pa onda neki daju, kao u našem slučaju, a neki ne. Nije fer ni prema osnivačima, jer ako smo unutar školskog sustava onda se valjda zna tko se treba pobrinuti za nas. Neka se Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo socijale usklade. Nas je već u Hrvatskoj oko pet tisuća, a to nije mali broj ljudi.
PUN/SKS sigurno nisu krivi za ovo stanje, nego nadležne institucije koje dosta sporo odrađuju problematiku. Jasno mi je da nismo jedini problem u državi, ali nije mi jasno kako se u 15 godina problem ne može riješiti. Činjenica je da nećemo nestati, kao što neće nestati ni potreba za nama, odnosno našim radom. Znači da naš status trebaju riješiti čim prije i što bolje. Trenutno stanje nije dugoročno održivo, ljudi su frustrirani, nemamo stalni posao, kreditno nesposobni, a plaća nam dođe kao socijalna pomoć. Otužno.
S nestrpljenjem čekamo pravilnik koji stupa na snagu 1.1.2024. Navodno bi trebao riješiti problematiku, a hoće li to biti tako, tek nam ostaje vidjet.
U sadašnjem pravilniku su jasno navedene obaveze i to je u redu. Međutim naša prava su zapostavljena. Treba se riješiti sve.. Prije svega plaće i ugovori koji se neće prekidati svaku godinu. Bitno je da pripadamo negdje, jer sad koga god da zovete kažu nije to na nama nego na osnivaču ili osnivač šalje na MZO i tako u krug.. Želimo da se riješe plaće, satnica, prigodni darovi, darovi za sv.Nikolu, pravo na sistematski.. Da imamo neku zaštitu kroz taj ugovor koji potpisujemo. Mogu oni nama napraviti ugovore da idu godinu po godinu (365 dana u komadu), a mogu ovisno o razredu koji dijete pohađa tako da bude ugovor na 2 ili 4 godine. Postoje varijacije na temu i nema šanse da je nerješiva problematika. Svjesna sam da smo trošak za državu, ali država mora naći rješenje.
Na MZO se išlo s prijedlogom da nam svima bude ista satnica i plaća od koje se može preživjet, jer s ovim sad ne možemo, da nam ne prekidaju ugovor(postoji između ostalog i opcija stalni sezonac), prigodni darovi, da se plate dodatne edukacije onima koji to žele, također i da se regulira situacija tako da mi možemo imati puni staž.. Ali vidjet ćemo na kraju što će od toga biti. Iz ministarstva je rečeno da će netko od PUN/SKS biti pozvan da sudjeluje u izradi pravilnika koji bi uskoro trebao stupiti na snagu, a kojim bi se riješila problematika. I uistinu se nadam da će to tako i biti", rekla nam je za kraj našeg razgovora Petra.
"Naš posao je odgovoran, zahtijevan i kompleksan"
Petrina kolegica iz istoimene osnovne škole, posao pomoćnika u nastavi radi tri godine. Branimira Škarica smatra da posao pomoćnika nije samo posao, već odgovaran i zahtjevan poziv, kompleksan, ali iznad svega lijep poziv.
„Da, dobro ste rekli poziv jer ovaj posao stvarno je poziv i ne može ga raditi svatko. Izuzetno sam sretna i ponosna što radim ovaj posao a odlučila sam se za njega jer smatram da je najljepše raditi s djecom koja su tako divna i neiskvarena mala bića.
Svako dijete je posebno na svoj način i svako dijete zahtijeva drugačiji pristup. Naš posao je odgovoran, zahtijevan i kompleksan. Što se tiče nastave i učenja treba biti potkovan u mnogim znanjima, a osim toga treba djetetu pružiti sve da se osjeća dobro, sigurno i sretno uz vas. Svaki dan je izazovan, ali kad vidite svaki i mali napredak osjećate se sretno i ispunjeno“, kazuje nam.
Branimira smatra da i grad Split i SDŽ, ali i nadležno Ministarstvo i dalje izdvajaju premalo sredstava za njih pomoćnike.
„Smatram da i grad Split i SDŽ i MZO izdvajaju premalo sredstava za nas, asistente. Iako smo se zadnjih mjeseci makli s mrtve točke smatram da je još uvijek to sve jako malo i zapravo ponižavajuće. Imamo satnicu kao studenti. Smatram da oni uopće ne shvaćaju koliko je velika naša uloga u školstvu. U SDŽ je sat 4,65 eura. Od prošle godine nam se plaća školski sat, a ne sunčani sat, dok u svim županijama i gradovima u RH to nije slučaj iako bi se po zakonu trebao plaćati školski sat jer logično je: radimo u školi. Nije svugdje ista ni satnica neke županije imaju 3,98 eura sat, a neke nažalost ispod 3,32 eura što opet nije po zakonu. Neke nemaju ni božićnice ni regres. Ma katastrofa! Jadno i ponižavajuće“, kazuje nam pomalo razočarano.
Iako premalo plaćena za svoj posao ističe kako ga zbilja voli i u ove tri godine koliko radi u OŠ Strožanac ima samo lijepa iskustva.
„ Otkako radim imam hvala Bogu samo lijepa iskustva kako s roditeljima tako i sa stručnom službom, uvažavamo jedni druge, imamo odličnu komunikaciju i suradnju“:
"Emocionalno sam se pronašla u ovom pozivu"
Tomislava Marinac Akrap, mogli bismo reći je 'svježa' u poslu pomoćnika u nastavi, ali je ona pomoćnik koji radi u PRO razredu (PRO razredi su posebna razredna odjeljenja, izdvojeni od redovnih razreda). Tomislava dvije godine radi kao pomoćnik u nastavi, a trenutno je zaposlena u OŠ Blatine - Škrape.
Za ovaj posao se odlučila jer su joj se životne okolnosti posložile na način da je trebala zaposlenje na manje od 8 sati dnevno.
"Za ovaj posao sam se u samom startu odlučila jer mi se dogodio splet zdravstvenih okolnosti u kojima mi je zaposlenje na manje od 8 sati dnevno odgovaralo, a onda sam se toliko emocionalno pronašla u tom pozivu da jednostavno uzivam provoditi vrijeme sa tom divnom djecom i prekrasan je osjećaj pomagati im.
Djeca koja trebaju PUN imaju različite vrste teškoća iz različitog spektra, bilo da se radi o poremećaju u ponašanju, razvojnom poremećaju ili nekoj drugoj vrsti teskoće, poremećaja.
Dijete od PUN osim pomaganja tijekom školskih sati u smislu pomoći u čitanju, pisanju, rješavanju zadataka, nebrojeno puta ponavljati nastavnikovo objašnjenje gradiva na način koji je prilagođen određenoj teškoći svakog učenika, pomoć u zadržavanju koncentracije, u tome da učenik nauči što duže i što mirnije pratiti nastavu.
Dijete od PUN ima podršku i u svim ostalim aspektima, kao što je pomaganje u odlasku u wc, pomaganje u konzumiranju marende, pratnja učeniku za vrijeme malih i velikog odmora, učenje pravilima ponašanja u školi, u razredu, pomoć u socijalizaciji i inkluziji", pojašnjava nam svoj posao.
"Naše probleme sa visinom satnice možemo dijelom rješavati sa Gradom i/ili Županijom, što i radimo. Ali to je samo dio naše problematike"
Na pitanje o financiranju kazuje da je teško postaviti financijsku odgovornost prema pomoćnicima jer u tom cjelokupnom nizu odgovornih osoba i institucija su svi odgovorni, i MZO i Grad i Županija.
"Na prvo mjesto bih prozvala MZO, koje uistinu nema vremena za PUN, a time ni za djecu s teškoćama. Mi možemo naše probleme sa visinom satnice dijelom rješavati sa Gradom i/ili Županijom, sto i radimo. Ali to je samo dio nase problematike. A sve ostalo prelazi lokalnu vlast.
Mi kao zanimanje ne postojimo i ne pripadamo nikome, ugovori nam se prekidaju zadnjim danom škole u lipnju kada idemo na Zavod za nezaposlene, svakog rujna ista agonija; opet prijava na natječaj, hoćemo li cemo dobiti posao, na kolikoj ćemo satnici biti, da li će nam biti dodijeljen isti učenik... Nemamo dodataka na plaću u vidu dodatka na staž, na stručnu spremu. Odluke koje se od strane MZO donesu u korist djelatnika škola na nas se ne odnose. ... Ima toga puno, problema je jako puno", kazala je te komentirala odnos Grada Splita prema PUN jer je ona zaposlenica Grada odnosno škola u kojoj radi je pod Gradom.
"Ne mogu reći da smo trenutno nezadovoljni tim odnosom. Za PUN koji rade pod Gradom smo postigli jako puno. Za to prvenstveno i najviše trebamo zahvaliti Davoru Matijeviću. Već smo nebrojeno puta javno rekli koliko nam je gospodin Matijević pomogao i zahvalili mu na njegovoj nesebičnosti i empatiji. Uistinu je kao čovjek prepoznao naš rad, naše probleme i pomogao da PUN pod Gradom danas dođu do satnice od 40 kuna po školskom, a naše kolege u Centru za autizam do satnice od 45 kuna po školskom satu.
Ovdje bi se samo kratko osvrnula na kolege asistente u CZA; težinu tog posla je nemoguće opisati riječima i u kakvim se sve situacijama nađu, a koji su do nedavno radili za 2.600 kuna", rekla nam je te se zahvalila gradskim vjećnicima svih ostalih političkih opcija jer su svi podržali prijedlog za povećanje njihove satnice kao i gradonačelniku Puljku koji je također prihvatio i odobrio taj prijedlog.
Je li lako u pet godina biti pomoćnik za više od desetoro različitih učenika?
Razgovarali smo i s pomoćnikom u nastavi čiji rad financira Grad Split kroz projekt 'S pomoćnikom mogu bolje', a koji već šestu godinu radi u OŠ Blatine-Škrape. On je Josip Kaloper i kao pomoćnik radi u posebnom razrednom odjeljenju. Zanimalo nas je zašto se jedan magistra sociologije i antropologije odlučio za ovaj posao.
„Kao magistru sociologije i antropologije, bilo mi je teško pronaći posao u struci pa sam se nakon nekog vremena odlučio prijaviti na natječaje za pomoćnike u nastavi. To mi se činio kao posao blizak nekim mojim afinitetima koji, unatoč niskim primanjima, istovremeno nudi značajnu intrinzičnu i socijalnu vrijednost. Naposljetku sam pronašao dosta radosti u radu s djecom i stekao prijateljstva kroz suradnju s kolegama iz škole“, rekao nam je.
Kao što smo spomenuli, Josip radi u posebnom razrednom odjeljenju. Kroz proteklih pet godina našao se u ulozi pomoćnika za više od desetoro različitih učenika.
„ Svaki od njih ima svoje specifičnosti te zahtjeva poseban pristup u radu, stoga je njihovu potrebu za pomoćnikom teško podvući zajedničkim nazivnikom. Uz to, obrazovni sustav nudi par različitih programa za sve učenike u državi, no neurorazličitu djecu je nemoguće svrstati unutar dvije-tri kategorije i očekivati optimalne rezultate. Njihovom razvoju je potrebna povećanja pažnja stručne službe (mislim prvenstveno na socijalne pedagoge i edukacijske-rehabilitatore) uz svakodnevni doprinos pomoćnika koji s njima zapravo provode najviše vremena. Pomoćnik treba biti spreman odgovoriti na mnogo izazova koji se javljaju pri odgoju i obrazovanju djece s posebnim potrebama. U idealnom smislu, mi smo dio tima kojeg čine njihova obitelj te nastavno i stručno osoblje i kojemu je cilj probiti zid sagrađen od njihovih poteškoća i stvoriti nekakav prozor prema što boljem izražavanju, što većoj samostalnosti i kvaliteti života.
Najčešće im je potrebna pomoć u praćenju nastave i izvršavanju zadataka koja druga djeca mogu samostalno izvesti, zatim pomoć u socijalizaciji s drugim učenicima, pri komunikaciji s nastavnicima i drugim osobljem škole, u razvijanju pozitivnih oblika ponašanja, u prostornom snalaženju, u motivaciji za rad, održavanju što većeg stupnja koncentracije, u prilagodbi školskim pravilima i strukturi nastave, u prepoznavanju i nošenju s trenucima kognitivnog i/ili emocionalnog preopterećenja... U ekstremnim situacijama kada predstavljaju opasnost za sebe i druge, potrebna je i fizičko obuzdavanje, ali naglasak je na prevenciji takvih situacija.
U svakom slučaju, ta djeca u nama imaju mentora, prijateljsku podršku, instruktora iz različitih predmeta, nekoga tko promatra i potiče njihov napredak iz dana u dana te prosljeđuje svakodnevne informacije relevantnim osobama. Naš rad s njima je dugoročan projekt čije beneficije se postepeno pokazuju s odmakom vremena“, smatra.
I Josipa smo upitali o financiranju pomoćnika u nastavi odnosno smatra li da se i dalje izdvaja nedovoljno za njihove plaće.
„Grad Split je značajno povećao sredstva koja izdvaja iz vlastitog proračuna kako bi sufinancirao naš projekt (''S pomoćnikom mogu bolje''), ali SDŽ još uvijek kaska, iako se i tu napokon desio pomak. Što se tiče Ministarstva, bilo je riječi, tj. obećanja da će se od ove godine za nekih 40 % povećati iznos koji osnivači škola dobivaju preko natječaja kojeg Ministarstvo raspisuje i financira iz Europskog socijalnog fonda. No, maksimalan iznos koji osnivači škola mogu dobiti je na kraju ostao više-manje isti. Dakle, smatram da i Ministarstvo i SDŽ trebaju slijediti primjer Splita i drugih gradova koji su povećali izdatke za pomoćnike u nastavi – što zbog plaće koja je u startu bila preniska, što zbog efekta inflacija, što zbog povećanja potrebe za pomoćnicima...“.
"Ima i onih koji bi htjeli raditi ovaj posao, ali nemaju završenu edukaciju niti sigurnost o tome hoće li s njom dobiti posao i koliko će im iznositi plaća"
Neto satnica za pomoćnike u školama kojima je osnivač Grad Split je, barem na papiru, 5,35 eura (40 kuna) te se računa po broju tjednih školskih sati učenika kojeg pomoćnik prati. Točnije, bruto 1 plaća se izračunava po formuli: 5,35 EUR * broj tjednih sati učenika * 4,3 (prosječnih broj radnih tjedana u mjesecu) * 1,25 (bruto 1 doprinosi). Satnica za škole pri SDŽ je 35 kuna.
Desio se značajan pomak u sufinanciranju projekta od strane Grada u obliku postupnog povećanja satnice te ispravka prosječnih broja radnih tjedana sa 4,0 na 4,3. No, u formulu nisu uvršteni porez i prirez (iako oni spadaju pod bruto 1) tako da je realna neto satnica nešto niža za one čija plaća premašuje poreznu olakšicu.
Josip je pri potpisu ugovora o radu, dao suglasnost da ću pravo na godišnji odmor koristiti za vrijeme školskih praznika. Dakle, uredno dobiva plaću za te dane, samo se smanjuju putni troškovi.
"S obzirom na to da sam svih ovih godina radio sa skupinom djece s teškoćama, rijetko kada se dogodilo da nije bilo potrebe za mojim dolaskom zbog njihovog izostanka. U takvom slučaju bi se savjetovao sa školskom koordinatoricom pomoćnika te socijalnom pedagoginjom našeg razrednog odjeljenja o tome kako mogu biti od pomoći", odgovara nam na pitanje je li morao dolaziti u školu i kada učenik kojeg prati ne bi došao, a sve kako bih mu prenio informacije od tog dana.
Na samom početku ove školske godine pisali smo kako se razni roditelji sreću s problemom pronalaska pomoćnika, ali ne samo oni već i odgojno-obrazovne ustanove pa su ih tako tražili i putem oglasa na društvenim mrežama. Josip nam je potvrdio da zbilja mnoge škole pomoćnike traže na sve moguće načine.
"Čekamo natječaje koji se posljednjih godina sve kasnije raspisuju. Ne znam gdje točno u sustavu zapinje što se tiče toga, ali početkom školskih godina mnoge škole moraju tražiti pomoćnike na sve moguće načine. Često je teško naći dovoljno pomoćnika sa završenom edukacijom. Ima i onih koji bi htjeli raditi ovaj posao, ali nemaju završenu edukaciju niti sigurnost o tome hoće li s njom dobiti posao i koliko će im iznositi plaća. Mnogi roditelji preuzimaju inicijativu u svoje ruke i već preko ljeta traže zainteresirane pomoćnike u našim grupama na društvenim mrežama".
"Među onima koji su ovo shvatili kao ozbiljan posao i poziv, stvara se kritična masa kojoj je jasno da ih netko vuče za nos"
Upitali smo Josipa koga smatra krivcem što status PUN/SKP-a još uvijek nakon toliko godina nije izreguliran.
"Naš status ovisi o nadležnom ministarstvu, a to je Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Doduše, nije nam pomogla dugogodišnja inertnost lokalnih vlasti koje su u raznim dijelovima države uvelike kršila radna prava pomoćnika – od stavki kolektivnog ugovora pa do uvjeta natječaja preko kojeg dobivaju novac od Ministarstva i EU fondova.
Zašto je tako? U teoriji možemo govoriti o mnoštvu potencijalnih razloga. Možda se jednostavno od početka na naš posao nije gledalo kao na pravo zanimanje nego nekakav privremeni, altruistični rad, u velikom dijelu ostavljen na teret sektoru civilnog društva, tj. udrugama. S vremenom se valjda skrenulo na liniju manjeg otpora. Iz njihove perspektive sustav relativno funkcionira jer nekako se skrpa taj broj ''sezonskih radnika'', projekti se rade po špranci, ne uvažava se kompleksnost našeg posla i potreba za što boljim kadrom (budimo realni, za ovakav posao potrebno je više od srednje stručne spreme i petodnevnog tečaja). S druge strane, među onima koji su ovo shvatili kao ozbiljan posao i poziv, stvara se kritična masa kojoj je jasno da ih netko vuče za nos. Svake godine slušamo obećanja o regulaciji statusa, ali sve što smo dosad dobili je Pravilnik (iz 2018.) u kojem su popisane naše odgovornosti, ali o pravima ni riječi. Dapače, u Pravilniku je, primjerice, naglašeno kako nam ugovor može trajati najkasnije do kraja nastavne godine", kazuje nam.
1. siječnja na snagu bi trebao biti donesen novi Zakon u sklopu kojega se treba donijeti novi Pravilnik za PUN i stručne komunikacijske suradnike koji će određivati sve bitne stavke koje se odnose na PUN koji bi trebali postati sastavni dio Zakona o osobnoj asistenciji. Tako kažu. Upitali smo ga na koji način bi se trebao doraditi Pravilnik, a da se propisuju obveze i zaštita PUN što trenutno nije slučaj.
"Treba jasno popisati radna prava koja imaju PUN/SKP. Naglasiti koji se sve kolektivni ugovori odnose na nas i definirati način realizacije svih prava navedenih u njima. Pronaći mjesto za nas u kvalifikaciji radnih mjesta u javnim službama. Odrediti koeficijent složenosti poslova kako bi došli do izračuna osnovne plaće. Omogućiti napredovanje u poslu i dodatno obrazovanje. Imenovati upravno tijelo/ured kojemu se možemo obratiti kada dođe do kršenja naših prava. Produžiti maksimalno trajanje ugovora na određeno vrijeme i istovremeno uvesti probni rok. Ukinuti mogućnost da se istog zaposlenika unedogled zapošljava na određeno vrijeme... To je samo jedan dio", kazuje nam te dodaje kako svojim idejama se trudi pridonijeti grupici pomoćnika koja radi na području naše županije, a koja je pokretač inicijative poboljšanja njihovog cjelokupnog statusa.
