Komemoracija za Davora Jovića, legendu i heroja Domovinskog rata, počela je u 12 sati u gradskoj dvorani-Vrgorac. Dvorana je bila pretijesna za sve one koji su htjeli odati počast legendi vrgoračkog kraja.

Čast držati sliku Davora Jovića pripala je nadnaredniku Krunoslavu Vukosavu.

Sprovod je počeo u 14 sati na mjesnom groblju u Dugim Njivama. Nepregledne kolone automobila i autobusa iz cijele Hrvatske, a najviše iz Dalmacije, slile su se danas po oblačnom vremenu u Duge Njive.

Među prisutnima na komemoraciji bio je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.

– Oma ljudi čije veličine nismo svjesni dok nas ne napuste. Davor Jović, moj prijatelj, suborac i brat, jedan je od njih. Čast je bila s njim raditi na ustroju udarne Četvrte brigade. Jović je pravi junak Domovinskog rata, a legenda je postao za života. Svojom je dobrotom, djelovanjem i snagom duha davao energiju i svojim suborcima. Zbog njega sam bolji i hrabriji čovjek, on je simbol hrabrosti, poštenja i svega onoga što hrvatski vojnik predstavlja. Danas mi je teško govoriti o prošlim vremenima jer je sam Davorom bio prijatelj. Čuli smo se prošli tjedan kada nije tražio pomoć za sebe, već za svoj Vrgorac. Uvijek ćemo ga se sjećati – kazao je ministar Krstičević.

Govor je održao i Ante Pranić, gradonačelnik Vrgorca:

– Vrgorac je proglasio da žalosti jer se radi o velikanu našeg kraja. Danas je puno jecaja, suza, tuge na licima i bola u grudima, što dokazuje da se Vrgorac i Hrvatska opraštaju od čovjeka kojeg pamti cijela Hrvatska. Malo tko od mlađe generacije može uspravne kičme danas govoriti na ispraćaju ovakvog heroja na posljednji počinak. Vrgorčani imaju na koga biti ponosni jer većeg junaka Vrgorac ne pamti. On je naš istinski heroj. Hvala mu na tome u ime svih Vrgorčana, osobito hvala u ime mojih vršnjaka, i mnogih generacija mladih Hrvata koje mogu živjeti danas u slobodnoj državi Hrvatskoj – rekao je emotivni Pranić.

Od vojnog vrha tu su još bili načelnik GS general Mirko Šundov, zapovjednik HRM-a Ivo Raffanelli, zapovjednik GMBR-a general Tihomir Kundid, posebni savjetnici ministra obrane Božo Kožul i Ivica Ušljebrka, te glavni savjetnik brigadir Jozo Pupić. Stigli su i bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta prof.dr.sc. Dragan Primorac, bivša ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban sa svojim savjetnikom za branitelje Damirom Gabrićem, bivši župan Zlatko-Ževrnja, direktorica TZ Makarske Hloverka Novak-Srzić, ratni snimatelj Petar Malbaša, alfa i omega splitskog kick-boxing kluba „Pit Bull“ Marko Žaja, predsjednik Hrvatskog kick-boxing saveza Tomislav Bilandžić, proslavljeni alpinist Stipe Božić, viceprvak svijeta u kick-boxingu Nikica Radonić, osvajač K1 Antonio Plazibat, gradonačelnici i načelnici okolnih gradova i općina.

Govor na grobu održao je ministar Krstiečević:

Donosimo fotografije s posljednjeg ispraćaja Davora Jovića.

Najbolji vojnik Oružanih snaga Republike Hrvatske

Davor je rođen 1956. godine u Vrgorcu, a nakon završetka školovanja radio je u makarskoj Metalplastici. Kako je imao izuzetne fizičke predispozicije uz rad se bavio i sportom, prvak bivše države u full-contactu bio je 1984. i 1989. godine u kategoriji do 84 kilograma. Uz to je bio i dugogodišnji igrač Ragbi kluba Metalplastike, a danas Makarske rivijere.

Već početkom rata uključio se u postrojbe Hrvatske vojske i kao diverzant 4. gardijske brigade prošao je sva ratišta diljem Hrvatske. Prvo vatreno krštenje imao je u akciji Zelena tabla – Male Bare, te nakon toga na drniškom bojištu. U nastavku rata bio je ranjen dva puta – 3. srpnja 1992. u mjestu Kokotova glava na dubrovačkom bojištu i 22. siječnja 1993. u mjestu Podgradina na Maslenici. Nakon oporavka, šest je mjeseci proveo u časničkoj školi na Črnomercu, potom se vratio u Pauke s kojima je sudjelovao u akciji Oluja. Iako je bio dva puta teško ranjen, liječnicima je naredio da mu ukinu 80-postotnu invalidninu kako bi ponovo otišao na bojište. ‘Tko bi mene zaustavio dok se Hrvatska ne oslobodi’ – znao je reći Davor, koji je cijeli rat proveo pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine čime se posebno ponosio. A kakav je bio kao vojnik pokazuje i to da bez njega ratne akcije nisu počinjali ni pokojni general Andrija Matijaš-Pauk, kao ni današnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević.

Davor Jović nositelj je brojnih priznanja, a 1997. proglašen je najboljim vojnikom Oružanih snaga Republike Hrvatske pobijedivši na 76 kilometara dugom maratonu ‘Prvi do Knina prvi do slobode’.

Umirovljen je 2003. godine kao bojnik HV-a, ali ga mirovina nije sputala u brojnim društvenim aktivnostima. Bio je svjetski uspješan trener u Kickboxing klubu Sveti Jure u Vrgorcu. Kao trener s Nikicom Radonićem osvaja naslov prvaka Hrvatske, zatim i Europski i Svjetski kup. Osim toga, bio je i gradski vijećnik HDZ-a Vrgorca, te sudjelovao u svim aktivnostima veterana 4. gardijske brigade. Povodom smrti heroja Domovinskog rata Davora Jovića gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić donio je Odluku o proglašenju Dana žalosti na području grada Vrgorca. Njegovoj su obitelji pored brojnih prijatelja i suboraca izrazili sućut i premijer Andrej Plenković i ministar obrane Damir Krstičević. Njegova najveća ljubav i potpora bila je supruga Danja i dva sina Ante i Jure koje je od malih nogu učio radu i poštenju jer je to Davoru bio životni moto.


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0