Na inicijativu trenera vratara iz Akademije HNK Hajduk Luka Kaliterna, uz suglasnost Uprave Kluba i odobrenje obitelji škola vratara dobila je naziv Vladimir Beara, u znak sjećanja i zahvalnosti našem Velikom Vladimiru jednom od najvećih vrata u povijesti nogometa. Za njega su mnogi reprezentativci, između ostalih Frane Matošić i Leo Lemešić, isticali: Vladimir Beara je najbolji vratar što ga je svijet ikada imao.
S Hajdukom je osvojio titule prvaka Jugoslavije: 1950., 1952., i 1955., i kao pomoćnik glavnog trenera Slavka Luštice u sezoni 1970./71. Nastupio je 60 puta za A reprezentaciju Jugoslavije.
Sudionik je triju svjetskih prvenstava: 1950. godine u Brazilu, 1954. godine u Švicarskoj i 1958. godine u Švedskoj.
Na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju osvojio je srebrnu medalju.
Najveće priznanje dobiva 21. listopada 1953. godine nastupivši s Vukasom, Zebecom i Čajkovskim za reprezentaciju FIFA-e protiv izabrane vrste Engleske. Tih zlatnih godina igračke karijere dostigao je svoj najveći domet te postao naš prvi i jedini vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.
Jednom je čuvao gol veteranske reprezentacije Svijeta, a jednom veteranske reprezentacije Europe.
Izvrstan vratar sa spektakularnim intervencijama i stilom igre privlačne pojave. Bio je u svakom pogledu elegantan sa skokovima koji su osvajali ljepotom, izrazito elastičnim i munjevitim refleksima.
Slavni Lav Jašin nakon primanja Nagrade za najboljeg vratara Europe 1963., je izjavio: „Postoji ipak jedan bolji, a to je Vladimir Beara.“
