Malo je točaka u virtualnom internetskom svijetu s tolikom koncentracijom radosti kao na stranici na Facebooku Iznajmljivača sa srcem. Bezbroj fotografija u protekla tri ljeta zabilježilo je radost više tisuća bolesnih mališana koji se, pod budnim okom raznježenih roditelja, brčkaju u moru, igraju u plićaku, uče plivati... mnogi i prvi put u životu! A za roditelje, bezbrižnije nego ikad.
Za djecu i pratnju smještaj je bio besplatan, a često i putovanje do mora. Sve zahvaljujući Bračanki velikog srca Vjeri Matulić koja je pokrenula inicijativu besplatnog ljetovanja za djecu s posebnim potrebama i, dakako, tisućama anonimnih jadranskih iznajmljivača i drugih koji su tu plemenitu ideju prigrlili svim srcem, piše Večernji. Međutim, na kraju trećeg ljeta, dok poneka djeca još uživaju kod svojih jadranskih domaćina, inicijativa i stranica koje su svjedočile o ljudskoj dobroti i izvan državnih granica – gase se.
- Hvala svima koji su bili dio ove priče i moga života. Nakon planiranog susreta 6. listopada roditelja i iznajmljivača u Splitu, ova će se grupa ugasiti. Ostanite u kontaktu s dragim gostima i ponudite im ako budete mogli i koji dan iduće sezone. Vjerujem da su sklopljena mnoga prijateljstva i da će te veze u korist djece dugo trajati... - objavila je u grupi s više od 12.000 članova pokretačica projekta koji je dirnuo mnoge, a mobilizirao više tisuća jadranskih iznajmljivača, neke i u Crnoj Gori, ali i u Makedoniji, Srbiji...
Zašto krhka, skromna Bračanka diže ruke od priče zbog koje ju je zavoljela cijela Hrvatska i koja joj je, osim beskrajne zahvalnosti roditelja i bolesne djece, donijela i priznanje Hrvatske turističke zajednice te nagradu 24sata za promicanje hrabrosti, humanosti i nesebičnosti “Ponos Hrvatske”?
Odluku nije donijela preko noći, preispitivat će je, kaže, vjerojatno do kraja života, ali ionako lošije zdravlje u posljednje vrijeme uzrokuje joj nove probleme i više, kaže, ne može dati maksimum kakav takav projekt zahtijeva.
– Ja sam vam u početku bila i po 20 sati na kompjutoru. To prvo ljeto smršavila sam 14 kilograma. Uza svoj redoviti posao trošila sam sate i sate da povežem ljude, da sve provjerim, prekontroliram... Istina, ubrzo se uključilo još nekoliko volonterki uključujući i moju kćer, ali uvijek sam se ja osjećala najodgovornijom da sve bude u redu. Sada za sve to jednostavno više nemam snage. Uostalom, ima i drugih načina da se pomaže ljudima – kaže gospođa Vjera.
U kakvom je stanju pokazuju i fotografije koje je suprug snimio i poslao dok smo razgovarale, na kojima se vidi žena u krevetu, s kanilom i kompjutorskom tastaturom na koljenima. Ali, istodobno, srce joj je puno. – Svaka fotografija s ljetovanja veselog djeteta i bezbrižnog roditelja ispunjavala me i činila sretnom. To su za sve nas, od roditelja i djece do iznajmljivača i, dakako, vozača velikog srca koje je okupio Zagrepčanin Tomislav Pavlović, bili nezaboravni trenuci. Sanitetski kombi za prijevoz najteže bolesne djece na more, koji nam je donirala Splitsko-dalmatinska županija, zahvaljujući njemu i dalje je u funkciji. A uvjerena sam i da su sklopljena mnoga poznanstva i da će mnogi domaćini i ubuduće, bez posredovanja grupe Iznajmljivači sa srcem, naći koji slobodan termin za bolesne mališane – optimistična je Vjera, koja se puno puta uvjerila u ljudsku spremnost da čine dobra djela.
Više pročitajte OVDJE.