Nakon trećeg izdanja "Traga u beskraju" za komentar smo upitali Vinka Barčota, bliskog prijatelja pokojnog Olivera Dragojevića.
- Sve su rekli glazbenici, izvođači, publika. Vidjeli ste kako je sve skupa lijepo prošlo. Ljudi su uživali u svemu, a virujen i da je Oliver zadovoljan s ovom večeri i sa svim večerima koje su održane njemu u čast.
Predstavlja li ovaj događaj pritisak na obitelj Dragojević?
- Teško mi je govoriti u tuđe ime. Ipak, svi shvaćamo u kakvoj smo situaciji. Bio sam njegov prijatelj, Velolučani i šire su ga svojatali. Obitelj od toga ne može oteć. Baš zato mi je drago da su nam prepustili odgovornost, virovali su u nas, imali smo odrišene ruke. Normalno je da ih se slikaje i traže izjave. Na nama je da odgovorimo na to.
Pjevale su se i manje eksponirane Olivere pjesme, naravno i one legendarne...
- Nama je bit prikazati ljudima Oliverov mediteranski izričaj. Ta glazba je bliska i meni i glazbenicima. Nemam ništa protiv današnje glazbe koja se vrti, ali ove skladbe "pizaju", one ostaje. Svjedoci smo "hitova" koji se zaborave za 5 dana. Želja nam je da njegova glazba prelazi na mlade generacije. Lani su velik dio koncerta izveli mladi izvođači. Ove godine to nismo mogli učinit zbog cile situacije. Kad vidim cure i mladiće koji sviraju, oni su prva i druga generacija glazbene akademije, kada vidim da tako strastveno izvode tu glazbu, to je naš cilj. Oliver je uvijek želio bolje, više, pozitivne eksperimente. Nikada nije gledao da se nešto nekome svidi. Birao je ono što vridi, a pjesme koje pjeva govore da je Oliver bio u pravu.
Na kraju je izrazio žaljenje zbog situacije oko pandemije.
- Krivo mi je da nemamo odrišene ruke, da možemo ući među ljude, da oni više uživaju. Lani sam rekao 'tko će ponoviti nešto ovako'. Ove godine je bila skalina više, pa se već brinem za sljedeću godinu da zadržimo novo. Bitno je da se ovo ne zaustavi, da dugo živi spomen na Olivera jer je on to zaslužio.
