Mnoge je rastužila vijest da je nakon duge i teške bolesti umro je legendarni pjevač Milo Hrnić, u dobi od 73 godine.
Povodom smrti legendarnog Mila Hrnića, doajena hrvatske glazbene scene, Web Žrnovnica objavila je kratki video insert njegovog nastupa u žrnovačkoj Aurori sa samih početaka njegove karijere početkom osamdesetih.
Aurora je bila kultni klub tog vremena u koji su rado zalazili Splićani i ogroman dio Dalmacije.
Rođeni Dubrovčanin odrastao je u glazbenoj obitelji, a kao najvećeg uzora isticao je svog polubrata Antuna Simatovića koji je svojevremeno osnovao i nastupao u bendu Poklisari. Kao školarac nastupao je na pjevačkim priredbama, a kao srednjoškolac okušao se u klapskom pjevanju pridruživši se jednoj klapi, te je u to vrijeme puno naučio o pjevačkoj i glazbenoj interpretaciji. Završivši pomorsku srednju školu Milo se otisnuo na pučinu i postao pomorac. Nakon nekoliko godina prekooceanske plovidbe vraća se u Dubrovnik i počinje se ozbiljno baviti glazbom. Na poziv legendarnog kantautora i skladatelja Đele Jusića, kao neafirmirani pjevač gostuje s Dubrovačkim Trubadurima na festivalu u Opatiji 1970. godine te odličnom interpretacijom pjesme “Znam da ima jedna staza” zaslužuje nagradu internacionalnog žirija stranih gostiju festivala uz gromoglasan pljesak auditorija.
U svojim počecima nastupao je uz glazbeni trio Plavi kristali, dok je uz sastav Libertas nastupao do kraja svoje glazbene karijere. S Libertasom je davne 1975. kao debitant nastupio na Splitskom festivalu te prošao u finale s pjesmom “Moja Ane broji dane”, a iako pjesma nije bila pobjednička, postala je veliki hit. “Vrati se”, “Dalmacijo, ljubav si vječna” i “Dobra večer prijatelji” pjesme su kojima je odnio pobjede na Splitskom festivalu 1982., 1983. i 1987. godine. Često je naglašavao kako voli svoj rodni Dubrovnik, ali i da je Split majka njegove karijere te da nema Splita i Splićana, ne bi bilo ni njega.
Tijekom svoje bogate karijere objavio je 20 albuma, na kojima se nalaze neki od antologijskih hitova hrvatske zabavne glazbe: “Požurite konji bijeli”, “Kome bi šumilo more moje sinje”, “Golubice bijela”, “Budi noćas mirno more”, “Tvoja mati je legla da spava” i druge. Godine 2004. Dubrovčani su ga, uz Terezu Kesoviju, proglasili pjevačem stoljeća grada Dubrovnika.
Moćan tenor i izvanredna interpretacija Mila Hrnića ostavili su neizbrisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni, a dok su žive njegove pjesme živjet će i Milo. Neka ti je laka hrvatska zemlja, počivao u miru.
