Toni Kumerle, frontman benda Izlet, jučer je nakon performansa Tiha misa umjetnice Arijane Lekić Fridrih izveo, kako sam kaže, “spontani performans kao reakciju na performans”. Lekić Fridrih je na Trgu bana Jelačića položila 38 ruža za 38 žena ubijenih u Hrvatskoj u posljednje tri godine — svaka ruža predstavljala je jednu žrtvu femicida. Performans izvodi već tri godine kao odgovor na skupinu muškaraca koji svake prve subote u mjesecu kleče i mole za “autoritet muževa u braku” i “čednost žena u odijevanju”.
U trenutku nakon performansa, iz skupine molitelja istupio je Kumerle i počeo gaziti ruže posvećene ubijenim ženama, ostavljene na Trgu bana Jelačića. Snimka njegova gaženja ruža, simbola žrtava femicida, brzo se proširila Hrvatskom i izazvala val ogorčenja u javnosti.
Čin je izazvao nelagodu i među samim moliteljima, koji su se u svojoj objavi na društvenim mrežama ogradili od Kumerlea, istaknuvši kako “nije član našeg bratstva, niti ga prema našem saznanju dosad nismo viđali na našim javnim molitvama”.
Od svojeg postupka naposljetku se ogradio i sam Kumerle. U izjavi koju prenosi Dnevnik.hr ispričao se zbog načina na koji je njegov čin shvaćen.
“Dragi prijatelji i poznanici, želim se osobno osvrnuti na događaj koji je jučer snimljen i koji se brzo proširio društvenim mrežama.
Moj čin nije bio agresija niti napad na ikoga, nego spontani performans kao reakcija na drugi performans — Tiha misa.
Htio sam skrenuti pažnju na to da se već dulje vrijeme, paralelno s molitvom za domovinu i druge nakane, u neposrednoj blizini održava umjetnički performans posvećen ženskim žrtvama nasilja. Smatrao sam važnim naglasiti kako u društvu često postoji ravnodušnost i pasivnost, bilo prema stvarnim žrtvama, bilo prema građanima općenito, te da je vrlo malo iskrene brige, a puno medijske polarizacije.
Nije mi bilo ni na kraj pameti da će se snimka proširiti tom brzinom, niti da će moj čin biti prikazan kao napad na žrtve ili kao da obezvrjeđujem njihove sudbine. Takva interpretacija nikada nije bila moja namjera, niti se s njom mogu poistovjetiti.
Ovim putem se ispričavam svima koji su moj čin tako doživjeli, osobito obiteljima žrtava, kojima je i bez ovakvih događaja dovoljno teško nositi se s gubitkom i svakodnevnim podsjećanjem na nasilje.
Također želim naglasiti da ruže nisu označavale stvarno mjesto zločina niti službeno spomen-obilježje, već su bile dio umjetničkog performansa. Moj čin, iako nenasilan, u takvom je kontekstu mogao izgledati neprimjereno i žao mi je zbog toga.
Ispričavam se i svim prijateljima, kolegama i ljudima koji me podržavaju, a koji su ovim događajem možda dovedeni u neugodan položaj. Nije mi bila namjera baciti sjenu na išta dobro što smo zajedno radili.
Još jednom želim jasno reći: Žrtva je žrtva. Svaka zaslužuje poštovanje. Ako je moj čin itko doživio drugačije — iskreno mi je žao”, zaključio je Toni Kumerle u svojoj videoispovijedi.
