Veliko slavlje na Rujevici odjeknulo je nakon posljednjeg sučevog zvižduka na 101. Jadranskom derbiju.
Rijeka je u 29. kolu SuperSport HNL-a pogotkom Marca Pašalića u 70. minuti treći put ove sezone pobijedila Hajduk i tako napravila još jedan korak više prema naslovu.
Karoglan nakon još jednog poraza: Prije sljedeće utakmice moramo sjesti i odlučiti kako dalje
Riječani su sada na 65 bodova, 5 više od drugoplasiranog Dinama koji je ranije s 4-1 svladao Istru 1961, dok treći Hajduk ima 55 bodova.
U emisiji Stadion HTV-a Tomislav Ivković analizirao je igru Hajduka i nedostatku Marka Livaje.
- Hajduk je najviše šansi imao u prvenstvenoj utakmici s Dinamom u drugom poluvremenu. Hajduk inače stvara jako malo šansi po utakmici. Oni nemaju neku kontrolu igre, neku pas igru da bi zadržali, da bi čekali svoju situaciju. Oni ovise puno o Livaji, a to je jako loše jer svi ostali igrači kao da čekaju i uvijek očekuju da Livaja nešto riješi i da on nešto napravi. Međutim, ja sam uvijek govorio: pa ne može Livaja sam sebe odigrati i da on zabije gol.
Znači, ekipa kao ekipa nije pružila ni približno od onoga što smo očekivali od Hajduka. Krovinović nije igrao na nivou, zabio jedan, dva gola pa onda misliš digao se pa nestane. Pa onda Kleinheisler ovaj koji je došao, nema ga nigdje. Pukštas, dečko koji je mlad, plaća danak mladosti i neiskustvu, pao je u formi. Sigur ima oscilacije. Ali najveći dobitak Hajduka u ovoj teškoj situaciji moraju shvatiti da su napravili neku pozitivnu stvar.
Igrao je Prpić, Sigur, Pukštas. Hrgović prije toga. To su igrači koji su mladi igrači od kojih će sigurno Hajduk imati koristi. Međutim, Hajduk da bi bio Hajduk, fali ono Hajdučko srce. Hajdučko srce se stvara kada imaš dovoljno domaćih igrača koji će prenijeti na koji način Hajduk živi. Što ljudi u klubu očekuju, jer nekad nije dovoljna samo igra. Oni hoće da ostaviš srce na terenu i zato imaju nagradu za Hajdučko srce.
U emisiji Stadion Tomislav Ivković analizirao je igru Hajduka i nedostatku Marka Livaje.
- Hajduk je najviše šansi imao u prvenstvenoj utakmici s Dinamom u drugom poluvremenu. Hajduk inače stvara jako malo šansi po utakmici. Oni nemaju neku kontrolu igre, neku pas igru da bi zadržali, da bi čekali svoju situaciju. Oni ovise puno o Livaji, a to je jako loše jer svi ostali igrači kao da čekaju i uvijek očekuju da Livaja nešto riješi i da on nešto napravi. Međutim, ja sam uvijek govorio: pa ne može Livaja sam sebe odigrati i da on zabije gol. Znači, ekipa kao ekipa nije pružila ni približno od onoga što smo očekivali od Hajduka. Krovinović nije igrao na nivou, zabio jedan, dva gola pa onda misliš digao se pa nestane. Pa onda Kleinheisler ovaj koji je došao, nema ga nigdje. Pukštas, dečko koji je mlad, plaća danak mladosti i neiskustvu, pao je u formi. Sigur ima oscilacije. Ali najveći dobitak Hajduka u ovoj teškoj situaciji moraju shvatiti da su napravili neku pozitivnu stvar. Igrao je Prpić, Sigur, Pukštas. Hrgović prije toga. To su igrači koji su mladi igrači od kojih će sigurno Hajduk imati koristi. Međutim, Hajduk da bi bio Hajduk, fali ono Hajdučko srce. Hajdučko srce se stvara kada imaš dovoljno domaćih igrača koji će prenijeti na koji način Hajduk živi. Što ljudi u klubu očekuju, jer nekad nije dovoljna samo igra. Oni hoće da ostaviš srce na terenu i zato imaju nagradu za Hajdučko srce.
