More, bevanda i briškula samo su neki od dalmatinskih simbola. Partija karata Dalmatincima vrijedi gotovo kao suho zlato. Najčešće se igraju briškula i trešeta, a sve češće i bela. U Pakoštanima se u pravoj "unakrsnoj vatri" među igračima našao i Edi Škovrlj, reporter HRT-a. U briškuli i trešeti neke stvari treba znati, inače ćeš izgubiti. Tikovi ili "moti" ovdje su prevažni, posebno ako promaknu suparničkoj pažnji.
- Pomicanje ramenom, znači konj, a slanje poljupca je as, šaljivo poručuje igrač briškule. Ako ovo ne znaš za stol u Dalmaciji ne sjedaj. Kad igra krene, još bitnija je komunikacija među igračima. Malo treba da igra posvađa i dva brata rođena.
- Bilo tko da dobije ili izgubi, nastaje svađa, a nakon toga mir traje do sljedećeg dana, navodi drugi igrač.
Briškula i bela u Pakoštanima
Nemamo vremena za objašnjavat sva pravila. Već je čarka među stolovima krenula. Jer gle čuda uz more se i bela igra.
- Studirali smo u Zagrebu 70-ih godina, pa smo je ovdje donijeli, objašnjava igrač bele. Bolje da je tamo i ostala, ako pitate igrača briškule.
- Izdali su tradiciju, briškulu i selo, poručuje. I nisu tu stali još su imali toga za jedni drugima spočitati.
- Oni igraju talijanske karte, a oni igraju austro-ugarske, navode. Nekad zaboli i glava od brojanja punata, ali ne i od dugova, jer ovdje se za novac ne igra. Iako različitih karata, ekipa se nalazi gotovo svakoga dana. A najbolje to može posvjedočiti, jedna dama.
- Briškula i trešeta se u Pakoštanima igra i petkom i svetkom i ljeti i zimi, odnosno svaki dan, poručila je direktorica TZ Pakoštane Danijela Vulin.
Ako niste znali sad znate, što to, dok čekaju turiste veže dalmatinske ljude, pa makar svi i ne igrali na - iste karte.
