Ono što izvor rijeke Krke čini zanimljivim i jedinstvenim jest slap Krčić, Topoljski buk ili Veliki slap, koji se, rušeći se s 22 m visine, ulijeva u vrelo Krke.
Topoljskim bukom završava i tok rječice Krčić a sam slap ušće je kojim se ona ulijeva gotovo u izvor rijeke Krke u njegovu podnožju. Glavno, nepresušno vrelo Krke vidljivo je samo ljeti kada korito Krčića presuši a Topoljski buk ostane bez vode. Dođemo li tu zimi, vrelo je Krke pokriveno obiljem slapovite vode Krčića – pa mu nema ni traga.
Krčić je u morfogenetskom pogledu izvorište rijeke Krke, a danas i njezin prvi pritok. Izvire u podnožju Dinare, zapadno od sela Kijeva, na nadmorskoj visini od 375 m. Dug je 10,5 km. Za obilnih kiša ili otapanja snijega na planinama u zaleđu Krčić je neobuzdana bujična rijeka, dok ljeti potpuno presuši. Kada ljeti ne bi presušivao, Krčić kao pojam tada ne bi ni postojao a vrelo Krke bilo bi tamo gdje je danas izvor Krčića, podno Dinare, za koju i predaja kaže da je mjesto gdje se Krka rađa. Ipak, ljudi su prepoznali sezonski vodostaj Krčića i nazvali ga njegovim današnjim imenom.
U nedavnoj geološkoj prošlosti, zbog hladnije klime i više padalina, nije presušivao pa su Krka i Krčić činili jedan tok. O tome svjedoče ostaci obilnih sedrenih naslaga u dolini Krčića visoko iznad današnjeg toka.
https://www.facebook.com/dalmacijadanas/videos/641611246551515
