Dejan Lovren zrači pozitivnom energijom. Pouzdani branič Vatrenih pršti od samopouzdanja kao igrač koji je netom promijenio sredinu. Lovren je na okupljanje reprezentacije uoči utakmica s Portugalom i Francuskom stigao kao igrač ruskog prvoligaša Zenita.
“Definitivno mi je nedostajala reprezentacija, prošlo je deset mjeseci otkako smo zadnji put bili zajedno. Baš sam jučer pričao s Lukom, prenio sam mu da je ozračje super, da su svi dečki jako sretni. Iskreno je razočaran što nije s nama, ali jedva čeka da budemo ponovno zajedno u listopadu. Znam točno kako mu je, nismo navikli biti toliko dugo odvojeni jedni od drugih. Na licima svih nas možete samo vidjeti osmijeh, radujemo se nadolazećim utakmicama”, kaže Dejan Lovren, koji je poslije izvjesna vremena opet u društvu svoga “cimera” Šime Vrsaljka. Mjere protiv pandemije koronavirusa, doduše, čine svoje, ali ništa ne može stati na put njihovom prijateljstvu.
“Situacija nije kakva je znala biti, ali pridržavamo se svih uputa, znamo što smijemo, a što ne smijemo raditi. Nadam se da će sve to brzo završiti, ali među nama stvarno vlada izuzetna atmosfera, pogotovo između Šime i mene. Za sada je sve super”.
Na svojevrsni reprezentativni “reunion” Dejan je stigao kao član novog kluba. Poslije šest godina u Liverpoolu karijeru je nastavio u Rusiji. I to vrlo uspješno, Lovren je stožerni prvotimac Zenita i iza sebe ima šest natjecateljskih utakmica u kontinuitetu.
“Poslije dugo vremena provedena u Liverpoolu vrijeme je bilo za neku promjenu. Rusko prvenstvo je počelo, odigrao sam nekoliko utakmica u kontinuitetu, što je za mene svojevrsna promjena, jer u posljednje vrijeme nisam bio standardan u Liverpoolu. Polako hvatam formu, nije to još na top razini, ali vjerujem da ću se u nadolazećem razdoblju vratiti u pravi ritam. Jednostavno, sretan sam što sam promijenio sredinu poslije dugo vremena, jer… U jednom trenutku dođe do zasićenja i u tom kontekstu je prirodno da želiš promijeniti sredinu. Naravno da nikad nije lako napustiti tako veliki klub kao što je Liverpool, ali otišao sam u najboljem mogućem trenutku. Žao mi je što sam napustio Anfield, ali mogu ponosno hodati uzdignuta čela, jer sam u Liverpoolu dao sve od sebe, osvojio najbitnije trofeje i, sveukupno gledajući, proveo tamo jako lijepo vrijeme. Budući da sam čovjek koji se uvijek želi dokazivati, ne smatram da je Zenit niža razina u mojoj karijeri, već novi izazov. Svima želim dokazati da sam još uvijek u formi”.
Reprezentacija će u svakom slučaju profitirati, izbornik Zlatko Dalić dobio je važnu obrambenu kariku s čvrstim klupskim statusom.
“Svakom je igraču bitno da igra. Ako ne igraš, a dođeš u reprezentaciju gdje su dečki u odličnoj formi, onda u nekim utakmicama možeš izvisiti i ne uklopiti se na najbolji mogući način. Zato je meni jako bitno igrati u klubu i zato sam promijenio sredinu, pogotovo u mojim godinama. U redu, nisam ni najstariji, ni najmlađi igrač, imam iskustvo koje može doći do izražaja na terenu. Da rezimiram, nisam više želio sjediti na klupi i mislim da sam otišao u idealnom trenutku. Želim u nadolazećim godinama dati reprezentaciji sve što mogu, a ne da me se samo pamti po igrama na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Želim još više, želim ostvariti dobar rezultat na Europskom prvenstvu i onda opet na idućem Svjetskom prvenstvu u Kataru”.
Povratak natjecateljskom nogometu s reprezentacijom odmah na početku donosi sraz s velikim Cristianom Ronaldom. Kakva su očekivanja?
“O Cristianu Ronaldu ne treba trošiti riječi, on je igrač koji petnaest godina igra na vrhunskoj razini. Riječ je o najboljem igraču u novijoj nogometnoj povijesti, koji iz godine u godinu dokazuje kakva je mašina. Cristiano Ronaldo zaslužuje maksimalno uvažavanje, to što rade on i Messi je zaista nevjerojatno. Bit će definitivno jako teško. Čujem da neki spominju njegove godine, ali ti isti zaboravljaju na njegovu statistiku i njegov golgeterski učinak. Cristiano Ronaldo je uvijek opasan, s 35 ili 36 godina, bit će opasan i s četrdeset godina na leđima. I još nešto, Portugal nije samo Cristiano Ronaldo, naš prvi protivnik u Ligi nacija ima u svojim redovima puno dobrih igrača koji igraju u velikim klubovima. Ponavljam, bit će jako teško."
Tradicija međusobnih utakmica Hrvatske i Portugala ukazuje da Vatreni još uvijek ne znaju za pobjedu. Lovren smatra da se to može promijeniti već ove subote.
“Zašto ne? To što ih nikad nismo pobijedili, ne znači da nećemo. Vjerujem u našu momčad, u naše mlade igrače koji su s nama, pune entuzijazma i željne dokazivanja. Doduše, moraju znati da je u reprezentaciju jako teško ući, ali vidim na treninzima da su spremni i željni dokazivanja. Dobro je znati da je igračima stalo do reprezentacije i biti u prvih jedanaest. Očekujem tvrdu utakmicu, mi se u svakom slučaju nećemo dati slomiti. Iskreno vjerujem da to možemo odraditi kvalitetno”.
Dejan Lovren nije bio dio hrvatske momčadi koja je nesretno ispala od Portugala u osmini finala Europskog prvenstva 2016. godine, ali proživljavao je poraz jednako teško kao i da je bio u Francuskoj.
“Žao mi je za svakom propuštenom prilikom kada nisam mogao pomoći momčadi, ali 2016. nije bila najbolja godina za mene. Imao sam određenih poteškoća pa i nisam sebe smatrao onim koji zaslužuje biti u Francuskoj i, objektivno, nisam mogao doprinijeti reprezentaciji koliko mogu doprinijeti sada. Uvijek sam najprije pošten prema sebi, ali i prema suigračima, ne želim kvariti atmosferu, ako nisam spreman, nisam spreman i to je to. Naravno da sam gledao tu utakmicu i da sam bio razočaran, jer… Izgubili smo od europskih prvaka, što dovoljno govori koliko smo i tada bili blizu”, zaključio je Lovren.
