U posljednjih desetak godina uvoz Hrane u Hrvatsku višestruko je narastao, na današnju vrijednost od gotovo 6 i pol milijardi eura. Zašto ne jedemo domaću hranu, kakvo je uopće stanje u hrvatskoj poljoprivredi i gdje su u cijeloj priči trgovci, neka su od pitanja na koje se odgovore tražilo na konferenciji o hrani u Zagrebu.
Prehrambenu samodostatnost Hrvatske najbolje oslikava rečenica - "kada bi se zatvorile granice, za tjedan dana ostali bismo bez hrane." Domaćih je proizvoda malo, a količina uvoznih raste iz godine u godinu.
- Obično se trgovci prozivaju kao najveći uvoznici, međutim i velik dio hrvatske proizvodnje uvozi, ili gotovu robu pa je deklarira pod svojim brendom ili sirovine za tu robu koju proizvode. Mislim da se svi trgovci trude sve ono što se da nabaviti u Hrvatskoj, tu i nabaviti, no ne možete nabaviti dovoljno voća, povrća, svinjetine, junetine, apsolutno ne, napominje predsjednik izvršnog odbora HUP - Udruge trgovine Martin Evačić.
Uz meso, pri vrhu popisa proizvoda koje uvozimo jest i mlijeko.
- Mlijeka nam nedostaje izuzetno puno. Mi smo nikad lošiji. Vjerojatno na nekih 40-ak, možda 45 posto, pogotovo s trajnim mlijekom gdje nemamo velikih preradbenih kapaciteta, ostali smo na dvije velike mljekare i 5, 6 srednjih mljekara, upozorava predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović.
Najsvjetlija točka hrvatske poljoprivrede je proizvodnja žitarica i uljarica. Kukuruz, pšenicu i soju izvozimo, no proizvode koji se od njih dobivaju - uvozimo, piše HRT.
- Uvozimo poboljšivače pšenice, uvozimo brašno, gotovo tijesto i u tom segmentu uložit ćemo u dodatne mlinarske kapacitete na razini malih, srednjih i većih poljoprivrednih proizvođača, najavljuje državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak.
Dekan Agronomskog fakulteta Aleksandar Mešić smatra da dio problema leži i u tomu što je hrvatska poljoprivreda orijentirana kao u vrijeme naših starih:
- Mi već danas trebamo mijenjati smjer kojim idemo. Očito je da način na koji smo do sada radili nije polučio rezultate. Možemo imati kvalitetnu proizvodnju, možemo biti konkurentni, ali ono čega nam ponajviše nedostaje da bi mogli ići u utakmicu s razvijenim zemljama jest znanje, upozorava Mešić.
Hrvatska poljoprivreda ima potencijala, no pred njom je ozbiljan posao ako želi dostići razinu one u Njemačkoj, Danskoj ili Nizozemskoj. Ne bude li se tomu ni težilo, preostaje samo uvoz iz tih zemalja.
