U tjednu uoči svečanog otvorenja 71. Splitskog ljeta akteri praizvedbe upoznali su javnost s nizom nevjerojatnih specifičnosti opere „Dioklecijan“ Ive Tijardovića. Davor Vuković, voditelj HNK-ove službe za odnose s javnošću, istaknuo je da je nadolazeća praizvedba posebna jer govori o „nultom“ građaninu ovoga grada, kapitalno djelo u cjelini još nije izvedeno, a Tijardović, genij svoga vremena, time će ipak ostvariti svoj san.
Vicko Bilandžić, intendant HNK-a Split i ravnatelj Splitskog ljeta, ponosno je zaključio da je ovo možda najveća od svih velikih predstava koje je Split vidio.
- Konačno vraćamo dug svom dragom kolegi, maestru Ivi Tijardoviću. Ova je opera mijenjala ladice i ostala neizvedena iz raznih povijesnih, produkcijskih i drugih razloga, ali nadamo se da će za nekoliko dana ugledati svjetlo dana na Peristilu. Nekoliko kazališnih kuća je odustalo putem od ove predstave, mi nismo. Ona je osuđena na izlazak i uspjeh, i to otkad je moj kolega Ivan Leo Lemo objeručke prihvatio i zagrizao ovaj veliki zalogaj, a sve to pod budnim okom našeg maestra Harija Zlodre. Projekt je, nažalost, dugo čekao, ali mislim da je došao u najbolje vrijeme. Mislimo da ćemo s ovom prvom velikom inscenacijom tek uvesti dugi život ove opere. Ponosan sam što sam Splićanin kad slušam da imamo jedno takvo djelo. Hvala svim našim suradnicima, sponzorima, Gradu Splitu, Ministarstvu kulture i ostalima koji su pomogli u realizaciji.
O Tijardoviću je s velikim poštovanjem, a i osvježavajućom upućenosti u njegov lik i djelo te kulturnu ponudu grada govorila splitska dogradonačelnica Matea Dorčić.
- Pred nama je veliki dan, otvaranje Splitskog ljeta ovom velebnom praizvedbom. Ovo je kruna aktivnosti koju je prethodno Gradsko vijeće proglasilo godinom Tijardovića i Gotovca. Što reći o Tijardoviću a da već nije rečeno? Veliki umjetnik, glazbenik, dirigent, karikaturist, scenograf, ilustrator, slikar… Oplemenio nas je za sve buduće generacije. Gradsko vijeće daje veliku podršku projektima koji se rade, pogotovo Organizacijskom odboru Tijardovićeve i Gotovčeve godine s gospođom Herci Ganza na čelu, a koliko nas toga tek čeka! Ovo je izvrsna prilika da se naši sugrađani bolje upoznaju i s likom i djelom Dioklecijana, možda ga doživimo iz neke druge perspektive. Napoleon je za njega rekao da je bio najveći žandar u povijesti, bio je čvrsta ruka, a Split je kao svoju rezidenciju sigurno odabrao i zbog blizine Rima, ali i zbog njegove ljepote. Izrazito mi je zadovoljstvo što će nas redatelj Ivan Leo Lemo uvesti u veliku priču o Dioklecijanu. Opera s razlogom nije izvedena 60 godina, ovo je veliki logistički izazov, trebat će nam organizacije, sreće i dobrog vremena. Izrazito me veseli što je Peristil ovaj put u funkciji ambijentalnosti i Split će se pokazati ne samo kao kulisa, nego kao i dio predstave, savršeno uronjeno u bogomdan prostor. Čestitke svima i nadam se da će publika ovo znati prepoznati. Pozivamo sve Splićane da prate događanja vezana za godinu Tijardovića i Gotovca koja sa zadovoljstvom poklanjamo našem gradu.
Herci Ganza, koordinatorica Organizacijskog odbora zaduženog za organizaciju manifestacija povodom obilježavanja godine Tijardovića i Gotovca, u operi „Dioklecijan“ vidi golem kulturni, ali i turistički potencijal.
- Kao Splićanki mi je velika čast biti na čelu ovog ogromnog tima koji će nam prezentirati „Dioklecijana“ u ponedjeljak. „Dioklecijan“ je jedan od čak 45 projekata u ovoj godini, ali je i njegov vrhunac te najsplitskiji projekt ikad. Prvo, u operi govorimo o Dioklecijanu, skladao ju je Tijardović na libreto Branka Radice, dirigira Hari Zlodre, režira Ivan Leo Lemo… Za mene je ovo povijesni spektakl. Ne spavam već noćima, ne želim prenositi nervozu timu i živim za trenutak kad ćemo ostvariti san zbog kojeg je Tijardović praktički umro nesretan – jer se izvedba nije ostvarila za njegova života. Smatrao je „Dioklecijana“ svojim remek-djelom. Zašto je u međuvremenu nekad etiketirano kao neprohodno – o svemu me tome uspio razuvjeriti maestro Hari Zlodre kad je meni i redatelju Lemi rekao da je prosvirao partituru stalno očekujući neke barikade, a djelo je samo glatko klizilo… Ovo je ozbiljna opera francuskog tipa, epski predložak, a to su filigranskim radom i pijetetom i jedan i drugi naš maestro iščitali i ušli u svaku poru, u mozak tog Tijardovića. Mislim da pred nama stoji najveći splitski spektakl u ovom stoljeću. Ovo je lektira koju će Splićani morati svladati, a nadam se da ćemo s njim obići Hrvatsku, ali i šire te da će postati turistički biser, da ćemo postići to da će ljudi s kruzera dolaziti u zgradu kazališta!
Maestro Hari Zlodre u posljednjih se godinu dana bavio Tijardovićem kao rijetko tko u svome životu, a ovoj se izvedbi posebno raduje, uz napomenu da je rad na djelu daleko od jednostavnoga.
- Nemojte očekivati ništa od onog Tijardovića kojeg poznajete, za ovo ozbiljno operno djela treba imati strpljenja i znanja. Napravili smo ga s određenim preinakama da bude što prijemčljivije i bliže publici. Ova se glazba oslanja na tekovine svjetske baštine kraja 19. st., u njoj ima vagnerijarizama, Brucknera, pa ulazi u 20. st. gdje se čuju i impresionistički zahvati, moderna, čuje se čak i Bartok… Tijardović je sve to skupio u sjajan materijal. Opera je pisana vrlo teško za soliste, recitativna je u većini svoga trajanja i hvala Bogu – imamo soliste koji to mogu izvesti. To su ljudi koji znaju čime se bave, znaju se igrati glasom i ostati „živi“. Sve su to napravili, shvatili i pružaju nam umjetnički krasan doživljaj na probama. Nekad u sinusoidi rada upadnete i u period „Majko mila, što mi se događa“, ali onda se podignete! Treba biti pažljiv, miran i ne prestraviti se zadatka. Ovo su zadnji, veliki šavovi gdje moramo biti strpljivi da stvar mirno dođe umjetnički do kraja. Hvala HNK-u na krasnoj podršci i razumijevanju, Gradu Splitu koji sluša sve naše dječačke i umjetničke želje, posebno hvala predivnim solistima, Zboru, Orkestru i Baletu.
Redatelj Ivan Leo Lemo, nakon izuzetno uspješne „Avanture u Šangaju“, nastavlja odličnu umjetničku suradnju s maestrom Zlodrom, a očekivanja publike od njihova redateljskog ljubimca uistinu su velika.
- Ono što znam od predstavi znam kao Harijev učenik, sve je to izišlo iz maestrovih uputa, širilo se i meni se nadovezalo na Tijardovića kojeg sam radio prije. Uskoro će 100 godina od prve izdvedbe Male Floramye, a taj je hit vječno svjež. Ovo je opera iz mnogo kasnije 1964. Od 1928. do 1964. Tijardoviću se dogodio svjetski rat, poraće, HNK, filharmonija, dogodili su mu se Berlin, Pariz, Beč, stotine društvenih uređenja... Prošao je cijeli jedan život koji se može mjeriti s Dioklecijanovim koliko je u njemu bilo reformi i prevrata. Kad vidim kako je pratio Dioklecijanovu karijeru od prve do zadnje slike, vidim koliko je kompleksan i multidimenzionalan,zato razumijem koliko je bio ljut što mu je netko mladenačke radove predstavljao kao jedine. Tijardović je tada donosio ljudima ono što još ni ne znaju da jesu, da se prepoznaju na pozornici, a ovom operom donosi to tko je on zapravo. Dotad je prezentirao recentnu glazbu Europe. Bavio se visokim umjetnostima, a nije bio karijerist ni laktaroš, nije se pozicionirao među velike igrače koji kroje sudbine i funkcije. Taj Tijardović sebi nije uspio priskrbiti ni izvedbu ovoga krunskoga djela, Radica i on su kao starci na izdisaju molili za tu izvedbu… Tada je nisu doživjeli, ali evo je sada. Hvala HNK-u na ogromnoj podršci, Gradu – divno je kad netko iz vodstva grada poznaje materiju i staje vlastitim kulturnim angažmanom iza toga (Matei Dorčić, op.a.), hvala Herci Ganza koja sve svoje projekte grli kao majka, i posebno hvala ansamblima na angažmanu u operi u kojoj nema odmora, ovo je triatlon s energijom sprinta. Ovdje se kroz soliste spajaju Split i Sarajevo. Glavna tema koju Tijardović suptilno i prokršćanski obrađuje, glavni polaritet kroz njegovu sudbinu je kraj jedne epohe, mnogoboštva, i rast jedne nove epohe, jer Dioklecijan je zadnji progonitelj kršćana. Tijarodvić prekrasno obrađuje taj bioplarni poremećaj između svetog Duje i Dioklecijana, ovdje ulazi u genezu našeg identiteta, susreće te dvije tekstonske ploče i takav doprinos Splitu, zašto smo mi mi, nitko nije mogao bolje i kvalitetnije obraditi od njega. I jedna zanimljivost – u predstavi imamo dva kipa boga gromovnika Jupitera, jedan veći i jedan manji; jučerašnje strašno nevrijeme gromovniku ništa nije napravilo.
U ulozi Dioklecijana predstavit će se Jurica Jurasić Kapun, kojemu je ovo drugo gostovanje na Splitskom ljetu.
- Maestro me u veljači nazvao, krenuo sam čituckati ulogu koja je ogromna. S vremenom i izrađivanjem te uvježbavanjem još me i sad iznenadi zahtjevnost nekih dijelova. Mislim da je Tijardović u ono doba kad je napisao operu htio napraviti izazov za sjajnog pjevača Vladimira Ruždjaka. Ovo je ogromna i vokalno jako teška rola te glumački jako složena. Možete očekivati da će biti zanimljiva glavna uloga, interesantno pjevanje, teške i spektakularne vokalne dionice, lirske vokalne dionice… Sve ćete čuti u ponedjeljak.
Aida Čorbažić splitskoj će se publici predstaviti kao Valerija (Dioklecijanova kći).
- Nigdje nema toliko ljubavi kao u našem Splitu! Vjerujem da je gospodin Ivo sretan što se ovo konačno događa. Veliko poštovanje cijelom timu i hvala na povjerenju mom prijatelju, genijalcu Lemi, biseru Splita i regije. Trebamo se voljeti jače, a Split je ljubav. Moja Valerija u operi raste kao lik, od rasterećene zaljubljene djevojke u cvijetu mladosti iz slike u sliku postaje kompleksna žena, duboko emocionalna, emotivna i rastrgana između dužnosti i slobodne volje. Radujem se ovoj predstavi i svima vama koji dolazite. Nije ovo klasična opera, najdramskija je u glazbenom smislu, trebate doći i otvoriti srce i um.
Ileš Bečei u ulozi imperatora Galerija također se osvrnuo na svoj doživljaj Splita i pripreme ove opere.
- Imam osjećaj kao da je predstava počela danas – u očima vidim iščekivanje. Mi znamo koju odgovornost imamo. Tek sam shvatio da je ova predstava traži iskustvo, ne samo na sceni, nego i psihičku snagu, da se svi koji su na sceni umjetničkom inteligencijom iznesu ovo kako treba. Hvala svima koji su pomogli, čak i građanima Splita koji su nam dali da doživimo emociju grada. Puno se govori o kazalištu među ljudima, nekad osluškujem kako razgovaraju na plaži, poznaju sve kazališne glumce, to mi je bilo nevjerojatno. Možda ću jednog dana napisati knjigu o tome kako mi je bilo dva mjeseca u Splitu.
Terezija Kusanović nastupit će u ulozi Dioklecijanove majke Diruste. Posebno je apostrofirala važnost života Tijardovićeve opere i nakon izvedbe na Splitskom ljetu.
- Oduševljena sam što mogu sudjelovati u ovoj praizvedbi. 2012. je bila izvedena u kraćem obimu s UMAS-om, tada sam sudjelovala kao asistentica, no to nije bilo ni sjena ove integralne verzije u kojoj vidimo sve strane jednog sjajnog vojskovođe, vrlo sebičnog imperatora koji ne preže ni od ubojstava u obitelji. Dirusta je prava Dalmatinka, u predstavi ćete uočiti kako ju je redatelj sjajno oblikovao. Majka svom sinu stalno govori da ne radi dobro, upozorava ga, bori se do zadnjeg trenutka i naposljetku se razočarano vraća u Salonu. Sjajan je moment izvedbe prelazak na kršćanstvo, kad Dirusta odlazi od svoga sina, više ga ne prepoznaje i nesvjesno radi znak križa, što bi joj mogla biti smrtna presuda. Zahvaljujem svima što se ta opera uopće postavila, ovo je, uz Milu Gojsalić, drugo zapostavljeno djelo koje se zaslužuje čuti jer ima divnu glazbu i mora biti i šire od Splitskog ljeta. Dugujemo to povijesnom Dioklecijanu koji je pogubio Dujma, a on je postao svetac – to se zove karma. Prepoznat ćete u operi neke tijardovićevski lirske melodije, no mi ostali imamo vrlo uglate i teške melodije koje zahtijevaju tehničku potkovanost i snagu da iz te opere iziđeš s glasom. Uživam u svakom trenutku, gradimo divnu i pozitivnu atmosferu. Dajemo sve od sebe da ta opera zaživi i da mnogi vide cijelu povijest naše palače, ova je opera praktički vodič kroz Split i njezine su mogućnosti goleme.
Praizvedba opere „Dioklecijan“ na programu je 14. 7. u 21 sat. Prvi dio izvedbe počinje u zgradi HNK-a, a zatim se seli na Peristil.
