[K]ao bivši reprezentativac i izbornik u jednom manjem, neolimpijskom, sportu zajedno sa obitelji proživljavam ovo prvenstvo jednako emotivno kao sva prvenstva do sada. Kineziolog, suprug i otac troje malodobne djece, redom sportaša, od četvrtfinala do danas proživljavam promjenjive emocije i razmišljanja.
U „Brazil“ sam ušao sa optimizmom. Tko god razumije nogomet, jasno mu je bilo da igrači i izbornik čupaju maksimum. Da smo na dobrom putu. Dijelio sam taj stav, do gola Brazila. Nakon gola nisam vjerovao u povratak Hrvatske. Sreća je da me unutarnji osjećaj u konačnici izdao, jer: Već danima nisam, ono što sam gotovo uvijek jesam u sportu – optimist. Naprosto me prati loš unutarnji glas. Jasno mi je da njihova vezna linija nije „od jučer“, pogotovo taj Macallistair, lijevi vezni. Messijev „bodyguard“ De Paul također, ali on igra u Atletica, njega znamo bolje. Kvalitetu više im daje taj Irac u bijelo plavom dresu. Čini mi se da nema njega, da bi lakše.
A onda, okidač – pjesma na radiu: „Dajem ti srce zemljo moja“ i stih „Rodila sam tebi sina, isto ko što od davnina, rađale su majke za tebe“, a nakon toga i prva pozitivna misao o utakmici danas: „Ako damo prvi gol, a strašna bitka će se biti za taj prvi gol i ako taj gol postigne jedan Nikola Vlašić.“ Misli idu dalje: Koliko je odricanja i vremena trebalo Niksijevoj majci, Niksijevoj sestri, braći i ocu, da bi on bio u prilici u kojoj je danas?! U potrazi za odgovorom na ovo pitanje, na pamet mi pada slogan i zaštitni znak naših: „Obitelj“.
To su minute, sati, dani i godine sustavnog promišljanja i rada čitavog tima ljudi. Nikola je samo primjer. Sreću u srca nekoliko milijuna Hrvata može utkati bilo koji drugi momak. 26 igrača, puta broj ljudi koji su im makar malo pomogli kroz karijere, plus treneri, plus navijači, zbog kojih se javi ta iskra, ta strast za postati reprezentativcem.
Naši igrači su glavni likovi i junaci filma koji broji na stotine uloga. Bez bilo koje od tih uloga njihov individualni „plafon“, a onda i „plafon“ Hrvatske bi bio niži. Filma o snu male države koja osvaja najprestižniji sportski trofej na svijetu, bez konkurencije. Predzadnjeg čina filma koji u biti priča priču o iskrenom davanju života za sreću njih samih i svih onih koji će večeras „biti s njima“. Sretno.
