Na portalu IUS-INFO objavljen je tekst ‘Ustavnost u doba virusa’ kojemu je autor Andrej Abramović, ustavni sudac. Autor u članku analizira pitanje ustavnosti i zakonitosti odluka i postupanja državnih tijela u vrijeme izvanrednih okolnosti te utjecaja donesenih izvanrednih mjera na ljudska prava, kako navode na stranici IUS-INFO, gdje ovaj tekst možete pročitati u cijelosti u originalnoj objavi.
- Cilj ovog teksta nije da polemizira sa mjerama koje se poduzimaju, već sa pitanjem TKO ih poduzima. Cilj je da se upozori da mi imamo zakonske i ustavne mehanizme, koje smo sami stvorili, i kojih se moramo držati da ne bismo izgubili one vrijednosti koje su u demokratskom društvu važnije čak i od ljudskih života. Trebamo poštovati vlastiti Ustav i vlastite zakone. U demokratskom društvu sloboda se očituje upravo u tome, u poštovanju zakona – kaže uz ostalo Andrej Abramović, član Ustavnog suda Republike Hrvatske.
U jednom od poglavlja, po rednim brojem pet, osvrće se na pojmove ‘zabrana kretanja, karantena, samoizolacija’… navodeći konkretne primjere otprije nekoliko dana…
Primjer drugi.
Dana 25. ožujka 2020. godine Stožer civilne zaštite Šibensko kninske županije(!) stavio je u karantenu cijeli otok Murter. Na prilazne ceste postavljene su fizičke prepreke. Kao u vrijeme rata.
Međutim je karantena po zakonu nešto sasvim drugo, i iz drugog razloga. Prema odredbi čl. 55. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/2007., 113/2008., 43/2009. i 130/2017.) u karantenu:
a) se mogu prisilno smjestiti samo ljudi, a ne cijela područja;
b) može je odrediti samo ministar zdravstva, a ne stožer civilne zaštite, pa još regionalni;
c) moguća je samo u slučaju kuge ili virusnih hemoragijskih groznica (Ebola, Lassa ili Marburg), što kod nas srećom nije slučaj, a za druge bolesti odluku također mora donijeti ministar zdravstva (na internetu nisam našao takvu odluku) i
d) karantena se mora platiti osobama koje su u nju prisilno stavljene temeljem odredbe čl. 47. st. 4. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
Ništa od navedenog ovdje nije slučaj. Ako su mjere nužne, moraju se prvo zakonom predvidjeti, pa na zakonom predviđeni način uvesti. Ovako su stanovnici na milost i nemilost aktivizma nekakvog stožera (u stožerima ne oskudijevamo, za razliku od zaštitne opreme).
Kako će se otok izvući iz ove nezakonite, neustavne i poprilično nadrealne situacije, ostaje nam da vidimo. Možda nešto zarade izvan turističke sezone, ako ćemo poštovati vlastiti zakon i platiti svima karantenu? Ipak, najbolje bi im bilo da kolektivno ozdrave što brže.
- Nema te nužde koja opravdava postupanje mimo zakona i Ustava, jer i Ustav i zakoni reguliraju (i) stanja nužde. Ako je nužda takva da zakone treba mijenjati, Ustav predviđa i postupak promjene, i osigurače zaštite. O krizi se misli unaprijed, hladne glave, da bi se onda kad kriza nastupi, moglo vjerovati samome sebi i svojoj trijeznoj procjeni. Ne čini zajednici najbolje onaj koji traži prečace, već onaj koji održava puteve. Procedura je glavna zaštita demokracije, a, dugoročno gledano, šteta na demokraciji veća je od štete izazvane bilo kakvim virusom – uz ostalo poručuje sudac Abramović.
Cjeloviti tekst pročitajte na portalu IUS-INFO.
