Filip Šrajer je arhitekt i urbanist koji je doktorirao na suhozidnoj baštini. Šrajer se gotovo 20 godina aktivno bavi proučavanjem suhozida. Član je i jedan od osnivača udruge „4 grada – Dragodid“ koja je s vremenom postala epitom udruge koja se bavi zaštitom i obnovom suhozida, ali i baštine općenito. Od skromnih aktivističkih početaka, ukoričavanja naučenih vještina u knjige i priručnike, posebnog priznanja na 47. Zagrebačkom salonu arhitekture, preko dobivanja nagrade Europa nostra i pokretanja interaktivne stranice suhozid.hr, udruga je prošla sve faze i razine bavljenja jednom baštinskom temom.
Razgovori s Filipom vodio je novinar Jutarnjeg lista.
1. Filipe, zašto si kao jedan od osnivača udruge 4 grada Dragodid, koja se već 15 godina bavi promocijom i očuvanjem suhozidnog fenomena i vještine, ostao razočaran natječajem za mjeru 4.1.1. koja sufinancira obnovu suhozida?
- Jako mi smeta apsurdna situacija da je vlastiti rad poljoprivrednika uvršten u neprihvatljive troškove. To znači, na primjer, da će poljoprivrednik koji inače svakodnevno gradi suhozide sada za taj posao morati angažirati nekoga drugog.
2. No, ti si kao stručnjak koji je doktorirao na suhozidima sudjelovao u izradi te mjere. Koja je važnost suhozida za okoliš i tradiciju?
- Da, radio sam kalkulaciju troškova. Metoda se temeljila na prosječnoj cijeni radnog sata u poljoprivredi. Ovako, ne samo da se suhozid na neki način "otuđuje" od svog vlasnika i povijesnog graditelja, nego će trebati uračunati i troškove građevinskog radnika koji je skuplji od težaka. Kod suhozida se ne radi samo o tome da su oni stanište raznim malim životinjama, nego i stabilizacija tla protiv erozije, vjetrobran i suncobran koji tlo štiti od isušivanja, a sudjeluju i u stvaranju brenda, na primjer primoštenskog babića.
3. Tada se nisu spominjali nikakvi računi za obnovu suhozida jer je to uvijek bio posao težaka i pastira. Koliko uopće imamo kilometara suhozida i za koje se mogu dobiti poticaji?
- U svom doktoratu računao sam moguću ukupnu dužinu suhozida u Hrvatskoj i došao do konzervativne procjene od 100 do 300 tisuća kilometara. Potpore se trenutačno mogu dobiti samo za ogradne suhozide i potporne zidove terasa.
4. Koja suhozidna baština nije obuhvaćena tim mjerama i što bi moglo biti s njom?
- Potporama nisu obuhvaćeni suhozidi i suhozidne gomile unutar parcela, a to je ono o čemu zapravo pričamo kad pričamo o hrvatskim kamenim "labirintima" i "čipkama". To su primoštenski vinogradi, to je otok Baljenac i mnogi drugi slični spektakularni krajolici kakvih nema nigdje drugdje na svijetu.
5. U Ministarstvu se pozivaju na europsku direktivu oko računa. Kakva su iskustva u drugim zemljama?
- Iskustva su svakakva, kolege iz Europe kažu da su i kod njih pristupi različiti i da se također koncepcijski luta. Dobar je primjer Austrija gdje postoje poznati suhozidom terasirani vinogradi na lokalitetu Wachau gdje država nema problema dodjeljivati potpore vinogradarima da sami grade suhozide.
6. Imamo i primjer Katalonije gdje seljaci mogu sami sebi izdavati račune za obnovu.
- Preciznije, radi se o Mallorci. Tamo poljoprivrednik sam smije graditi suhozide, ali se mora registrirati kao profesionalac i sam sebi izdati račun. To jest administrativna komplikacija, ali vjerujem da je primjenjivo na naš zakonodavni okvir.
7. Što sve udruga Dragodid radi u spašavanju baštine?
- Najvažnije su nam volonterske suhozidne radionice. U posljednjih pet godina kao suorganizatori ili voditelji sudjelujemo u više od 20 suhozidnih radionica godišnje diljem obale i otoka, sve u suradnji s različitim entuzijastima, lokalnim udrugama i institucijama. Djelujemo kao neformalna nacionalna kontaktna točka za suhozidnu baštinu.
8. Kakav je odnos drugih europskih država s kojima surađujete?
- Najzanimljiviji je primjer Francuske gdje postoji mreža Rempart koja okuplja više od 150 udruga koje dovode volontere iz cijelog svijeta na akcije obnove baštine. I nije jedina takva mreža. Ne pričam o skromnim suhozidima, tu ima i srednjovjekovnih dvoraca koje su udruge dobile na korištenje i u njima provode najrazličitije edukacijske programe vezane uz graditeljsko naslijeđe.
9. Kako ti se promijenio život s pandemijom, misliš li da treba pojačati mjere do lockdowna?
- Promijenio se, naravno. Sad, osim ključeva i mobitela, doma zaboravljam i masku pa se moram vraćati po nju kad idem u dućan. Kad bismo se pridržavali mjera, možda bismo izbjegli lockdown.
10. Za koga si navijao u neizvjesnim američkim izborima i zašto?
- Imam dojam da, kao i kod nas, ovo nisu izbori "za", nego "protiv". E, pa ja sam protiv Trumpa, ne sviđa mi se da takav površan i nasilan lik bude na čelu vojske s gotovo 4000 funkcionalnih nuklearnih bombi.
