Ne možete se pomaknuti ni nekoliko pikselâ po internetu a da vas ne pogodi nešto vezano uz umjetnu inteligenciju: bilo da su to loši AI memovi na Instagramu, botovi koji preplavljuju X ili čak države koje eksperimentiraju s pisanjem politika pomoću umjetne inteligencije, AI je postao tehnološka opsesija današnjice, i tako će vjerojatno ostati još dugo.
Microsoft je uložio goleme oklade na OpenAI kako bi pogurao vlastite AI ambicije, prvenstveno kroz Microsoft Copilot. No Copilot (baš kao i Google Gemini, Grok i drugi) još uvijek se muči u stvarnim scenarijima. Halucinira, griješi i zahtijeva stalni nadzor ljudi. Za sada su to skupi generatori memova koji se pretvaraju da su produktivni alati. Unatoč tome, industrija ne prestaje maštati.
Vjeruje se da će jednoga dana LLM-ovi postati pouzdane digitalne zamjene za osnovni ljudski rad – savršeno učinkoviti virtualni zaposlenici. Istina, tehnologija već sada solidno sažima teme koje su široko pokrivene i dobro dokumentirane. No halucinacije, pristranosti i problemi s odgovornošću i dalje su duboko ukorijenjeni. To, naravno, ne sprječava kompanije da zamišljaju budućnost bez ljudi koji traže plaću, odmor i prava, piše Windows Central.
Tu stvari postaju problematične.
Nedavne analize Financial Timesa i HSBC-a (preko Fortunea) ukazuju da financijska pozadina AI-booma počinje izgledati opasno iracionalno. OpenAI je preuzeo nevjerojatne 1,4 bilijuna dolara obveza za buduću računalnu infrastrukturu — i to uz samo 20 milijardi dolara godišnjeg prihoda. To znači da OpenAI godišnje zaradi tek oko 1,4 % od ukupne obveze. Rupa je zastrašujuća.
Kako bi promijenio tu matematiku, OpenAI traži nove izvore prihoda: oglase unutar ChatGPT-a, skupe enterprise pretplate te — najkontroverznije — zamjenu ljudskog rada AI-em u sektorima poput ugostiteljstva i korisničke podrške. U teoriji, kompanije bi mogle otpustiti tisuće radnika i zamijeniti ih ChatGPT licencama. U praksi, mnoge tvrtke koje su pokušale AI-only modele već su se vratile ljudima.
HSBC predviđa da bi, čak i uz 200 milijardi dolara prihoda godišnje do 2030., OpenAI i dalje trebao dodatnih 207 milijardi dolara financiranja da ostane solventan. Što OpenAI više raste — to mu troškovi brže eksplodiraju. Modeli poput GPT-5 i Sora 2 koštaju milijune dolara dnevno za operativni rad. Strategija podsjeća na Spotify: godinama gubiti novac kako bi se promijenile navike korisnika. Samo što bi u slučaju OpenAI-ja krah mogao uzdrmati globalna tržišta, a ne tek industriju glazbe.
Stanje dodatno pogoršava to što OpenAI-jevi partneri sami uzimaju golemi dug kako bi isporučili infrastrukturu koju je OpenAI naručio. Prema FT-u, kompanije poput SoftBanka, Oraclea, CoreWeavea, Vantagea i drugih, samo su u 2025. preuzele 96 milijardi dolara duga kako bi ispunile OpenAI-jeve zahtjeve. Štoviše, OpenAI je obvezan platiti tu infrastrukturu bez obzira pojavi li se stvarna potražnja ili ne.
A tu je i hardverska kriza. Cijene DRAM-a divljaju, proizvodni kapaciteti su puni, a Microsoft priznaje da mu stoji neiskorišteni hardver jer nema dovoljno električne energije za pogon. Struja, a ne modeli, postaje najveća prepreka razvoju AI-a. Hoće li tehnološke kompanije uskoro morati postati i energetske?
Istovremeno, AI kompanije lobiraju da se LLM-ovi proglase “kritičnom nacionalnom infrastrukturom” kako bi dobile državna jamstva i zaštitu u slučaju pucanja balona. Jer ako javnost ne prihvati AI u razmjerima koje investitori očekuju — cijeli sustav se urušava. Zato Meta silom ubacuje AI u WhatsApp. Zato Notepad i Paint imaju Copilot gumb. Zato Google gura Gemini u vaš inbox. Pokušavaju nas naviknuti na ovisnost.
Jer ako ne koristimo AI, ne pretplaćujemo se, ne kupujemo kroz njega, ne klikamo oglase — dug se ruši. Banke će ponovno biti spašene, a ceh će platiti porezni obveznici: skuplji život, manje poslova, više kamata i još jedan krug inflacije. Investitori će, naravno, odavno rasprodati dionice.
LLM-ovi neće nestati — ali njihova ekonomija postaje neodrživa. Njihova potrošnja energije i vode opterećuje infrastrukturu. A poslovni model otvara ozbiljna pitanja: ako AI zamijeni milijune radnih mjesta, tko će plaćati njegove usluge? Ako se smanji ljudska produkcija znanja, na čemu će se trenirati budući modeli? Ciklus počinje izgledati opasno samodestruktivan.
Za preživljavanje, troškovi moraju drastično pasti. Pravi pomaci možda neće doći samo iz napretka LLM-a, nego iz revolucije u energiji, čipovima i serverima. Ali to je tema za drugi tekst.
Hoće li OpenAI i ostali postići profitabilnost prije nego što pukne dugovni balon? Sljedećih pet godina moglo bi odlučiti sudbinu cijele AI industrije.
