Šezdeset godina braka ne stane u jednu rečenicu ni u nekoliko fotografija iz albuma. To su desetljeća zajedničkih jutara i večeri, briga koje su lakše kada se dijele i radosti koje su veće kada ih imaš s kim proslaviti. U tih šest desetljeća stanu mladost, odricanja, gradnja doma, odgoj djece i sve one male svakodnevne stvari koje s vremenom postanu najvrjednije uspomene.
Put nas je ovoga puta odveo u Žižanoviće, točnije u Žižanovića Staje, gdje već šest desetljeća svoju životnu priču zajedno ispisuju Anđa (76) i Ante (89).
Dočekali su nas u toplini svoga doma, kuće u kojoj su kroz godine podigli petero djece, dva sina i tri kćeri i u kojoj se danas čuvaju uspomene na cijeli jedan zajednički život. Danas obitelj broji i devet unučadi te jednog praunuka, a tradicija zajedništva i ljubavi prenosi se dalje.
Ante je rodom iz Žižanovića, a Anđa iz Studenaca. Živjeli su skromno, u maloj kamenoj kući, od dana kad su se oženili.
Ante, koji je u toj kući od rođenja, dodaje: - Ovdje sam rođen i ovdje ću živjeti do kraja života.
- Nas dvije sestre udale smo se u razmaku od samo dva mjeseca. Bilo nas je petero dice u kući, pa kad bi sestra išla vani, ja sam ostajala doma. Druga su to vremena bila. Udala sam se jako mlada, imala sam tek 16 godina. Kad se sestra udala, malo nakon sam i ja počela izlaziti vanka. A kad sam vidila mog Antu koji je bio zgodan, mlad… - prisjeća se Anđa.
Upravo ga je tako i upoznala, u Studencima, na jednom derneku.
Upoznali su se na derneku, zaljubili...
- Imala sam jednog rođaka, koji me poveo sa sobom na dernek. Rekao mi je tada 'nećeš više vanka, neću ja tebe branit od momaka' - s osmijehom će naša sugovornica.
Anđa se prisjeća da su to bila druga vremena, kada nije bilo dovoljno hrane ni svega što se danas smatra uobičajenim. Ipak, od prvog dana nije se kajala što se, mlada i zelena, udala za Antu.
- Šezdeset godina braka velika je stvar i nije uvijek bilo lako - govori te dodaje:
- Gojila sam petero dice, kopala, orala, brinula se za krave i sve što je trebalo, sve skupa s mojom svekrvom - prisjeća se Anđa.
Anđa nam kazuje da joj je svekrva bila poput 'druge matere'. Poštivale su se, svekrva je nije kritizirala, a često joj je govorila: "Ujutro lezi, ja ću to obavit. Ako bi trebalo što izjutra". I dodala bi joj "Ne brini, što će drugi reći, kad sam ti ja rekla onda neka tako bude". Anđa je bila nježna i rado prihvaćala njezinu pomoć, a svekrva ju je uvijek razumjela.
Ante sluša i dobacuje: -Tako je, poseban su odnos imale moja mater i moja žena.
U šest desetljeća zajedničkog života, Anđa i Ante podigli su petero djece. Rominu, Dijanu, Ivu, Tomislava i Matiju. Velika obitelj, unatoč udaljenosti, uvijek je bliska i prisutna koliko im današnji ubrzani život dopušta.
- Razlike među njima su velike: Ivo je rođen 1967., Romina 1969., Tomislav 1972., Dijana 1977., a Matija 1982. - kazuje nam Ante.
"Hvala Bogu, sve sam izdržala"
- Nije bilo auta, mobitela ni telefona. Sve se radilo pješke, odavde do Lovreća i natrag. Kad dođeš kući, čekaju te krave, djeca, posao oko kuće… kositi, nositi, brinuti za sve. To je sve, i kuća i život. Hvala Bogu, sve sam izdržala - nadovezuje se Anđa.
Ova 76-godišnjakinja, vitalna i veselog duha, s ponosom ističe svog muža. Prema njezinim riječima, u svojih 90 godina i tri mjeseca, Ante nikada nije nikoga opsovao Boga niti spomenuo đavla, a njegova dobrodušnost i poštenje za nju su uvijek bili izvor sigurnosti i divljenja. Anđa i Ante odgajali su svo petero djece u vjeri, redovito odlaze na misu, a njihova djeca također su odrasla u vjeri, nastavljajući čuvati obiteljsku tradiciju zajedništva, poštovanja i zahvalnosti.
"Nikada nisam izgubio vjeru, ni u najtežim trenucima"
Ante je pričao o svom životu. Proveo je 12 godina u Njemačkoj, a potom je radio kao privatnik, imao je svoj kamion. Unatoč svim životnim izazovima, ističe da nikada nije izgubio vjeru.
- Nikada Boga nisam ostavio, nikada ga nisam opsovao - kaže Ante, a njegova dosljednost i poštenje uvijek su bili izvor divljenja za Anku i cijelu obitelj.
Je li vas slušala Anđa? - upitali smo Antu.
- Uvik me slušala. Nije bilo lako. Imao sam mater koja je bila dobra i poštena. I već sam vam reka, moja žena je jako volila. Nije bilo onda svađe - priča nam.
Šezdesetu godišnjicu braka Anđa i Ante proslavili su u krugu svoje obitelji.
Dom je bio ispunjen smijehom, zagrljajima i uspomenama koje traju desetljećima. Svaka sitnica, svaki pogled i riječ podsjetili su na ljubav koja je izdržala sve životne izazove.
Iako su članovi obitelji raspršeni po svijetu, sinovi žive u Njemačkoj, najmlađa kći u Beču, a druge dvije kćeri u Solinu i Stobreču, Anđa i Ante nikad nisu sami. Njihova ljubav, strpljenje i međusobno poštovanje uvijek su ih spajali, a okruženi djecom, unucima i praunukom, njihova povezanost snažnija je nego ikad.
S osmijehom na licu, Anđa nam je za kraj razgovora pokazala svoj zaručnički prsten, kao simbol ljubavi koja traje već šest desetljeća.
Čestitamo Anđi i Anti na ovom nevjerojatnom jubileju!
